U UN su Srbima dopisivali zločine u posljednjem ratu u Jugoslaviji i BiH i sakrivali izvještaje, kao što je pismo prvog komandanta "plavih šljemova" Satiša Nambijara u kojem navodi da nije bio svjedok nikakvog genocida.
Ovo otkriva profesor Nikola Moravčević, koji je imao uvid u arhive UN.
"Niko pod mojom komandom nije bio svjedok ničega što bi po obimu prišlo blizu procjenama koje su izmislili mediji", napisao je Nambijaru u svom izvještaju iz 1993. godine, navodeći da američka administracija odbija da vidi da Srbi u BiH imaju validna prava i opravdane žalbe.
Moravčević, koji je bio prorektor prestižnog Univerziteta Ilinois u Čikagu i koji je imao posebnu dozvolu za rad u Arhivi stalnih članica Savjeta bezbjednosti UN, rekao je da su u skrivanju izvještaja prednjačili Amerikanci i bivši američki državni sekretar Madlen Olbrajt, kao i predstavnici muslimanskih zemalja.
On je za "Večernje novosti" rekao da je Olbrajtova sakrila izvještaj o Račku, u kojem je pisalo da su pobijeni navodno "albanski civili" na nogama imali austrijske vojne čizme i dijelove austrijske vojne opreme.
Moravčević je rekao da su 90-ih godina prošlog vijeka u UN postojali čitavi timovi koji ne samo da su sklanjali prave izvještaje sa terena, nego su i dopisivali zločine Srbima, a to su radile diplomate, uglavnom muslimanskih zemalja.
On kaže da ga najviše boli što niko u Srbiji ni poslije demokratskih promjena 2000. godine nije bio zainteresovan za dokumente koje je mukom sakupio.
Moravčević je imao privilegiju da mnoge izvještaje nađe i kopira na osnovu specijalnog odobrenja tadašnjeg generalnog sekretara UN Butrosa Galija, za kojeg kaže da misli da je znao da radi "za srpsku stvar", ali da je na taj način Gali spasavao svoju savjest i čast UN.
Kao primjer skrivanja dokumenata, Moravčević je naveo pismo-izvještaj Satiša Nambijara, koje je ostalo nepročitano, kao i da je cijela "ujdurma" Amerikanaca oko navodne srpske blokade Sarajeva ostala tajna, dok izvještaji tadašnjih generala međunarodnih mirovnih snaga Erve Gobijara, Majkla Rouza i drugih nikada nisu objelodanjeni.
Moravčević je istakao da nisu razmatrani ni pravi izvještaji oficira UN sa terena iz Sarajeva, niti je zabilježeno da su snage takozvane Armije BiH neprekidno dejstvovale po Srbima iz zaštićenih zona.
On je naveo da su muslimani, odmah nakon što je Sarajevo bilo proglašeno za zaštićenu zonu, počeli to da zloupotrebljavaju i da dejstvuju po Srbima, ali da desetine izvještaja oficira UN o tome nikada nisu uzete u obzir.
Moravčević kao dokaz ove tvrdnje ima jedan od niza dokumenata iz 19. oktobra 1994. godine generala Majkla Rouza, kada su snage Alije Izetbegovića krenule u ofanzivu iz zone bezbjednosti na srpske položaje u Sarajevu.
Rouz u tom dokumentu navodi da traži hitan sastanak Savjeta bezbjednosti UN, jer vlasti u Sarajevu krše primirje i pored protesta koje su im ulagali on i visoki predstavnik UN Jasuši Akaši, zbog upornog upada njihovih trupa u demilitarizovanu zonu na Igmanu.
On navodi u tom pismu da se NATO uporno suprotstavlja da pruži podršku naporima snagam UN, te ističe da Savjet bezbjednosti treba vlastima u Sarajevu da stavi do znanja da mirovne snage UN nisu u BiH prisutne da pristrasno rješavaju sukobe u njihovu korist, kao i da se ne odobrava da avijacija NATO služi jedino kao njihova avijacija.
Moravčević je rekao da je pet zemalja stalnih članica Savjeta bezbjednosti imalo pravo da selektuje izvještaje sa terena i na sjednice iznosi "istine" koje su njima bile u interesu.
