U izvještaju o radu tužilaštava u Republici Srpskoj za 2018. godinu, koji je upravo objavilo Republičko javno tužilaštvo RS, posebno je istaknuta problematika istraga, procesuiranja i kažnjavanja krivičnih djela korupcije.
U izvještaju koji potpisuje glavni republički tužilac u Srpskoj Mahmut Švraka, navodi se da procesuiranje učinilaca koruptivnih krivičnih djela još uvijek nije zadovoljavajuće, te da analize pokazuju da je praksa izricanja blagih kazni, prvenstveno uslovnih osuda, najviše izražena kod krivičnih djela korupcije.
"To je posebno opasno imajući u vidu društvenu opasnost koju predstavljaju ova krivična djela jer napadaju temeljne moralne vrijednosti jednog društva. Na ovakve kazne, tužilaštvo i pored ulaganja žalbi, nije moglo bitnije uticati", istaknuto je u izvještaju.
U 2018 godini tužilaštva u Republici Srpskoj zaprimila su 378 prijava protiv 730 osoba za koruptivna krivična djela. Godinu ranije, primljene su 423 prijave protiv 787 osumnjičenih.
"Dolazimo do zaključka da je u 2018. godini smanjen broj prijava koruptivnih krivičnih djela", dodaje se.
Navedeno je i da je iz ranijih godina prenesena 151 prijava protiv 253 osoba, tako da je u tužilaštvima u Srpskoj u radu bilo ukupno 529 prijava protiv 983 lica.
Novinari pišu o korupciji, pravosuđe ignoriše
Na kraju izvještajnog perioda doneseno je ukupno 121 naredba o sprovođenju istrage, u 207 prijava donesena je naredba o nesprovođenju istrage, dok je na drugi način riješeno 48 prijava, a neriješene su ostale 153 prijave.
"Procesuiranje učinilaca ovih krivičnih djela još uvijek nije zadovoljavajući. Jedan od razloga su svakako teškoće koje se javljaju prilikom otkrivanja učinilaca koruptivnih krivičnih djela jer se ona rade u tajnosti, a nijednoj strani u nedozvoljenoj radnji najčešće nije u interesu djelo razotkriti s obzirom da su obe strane ostvarile određene koristi. Radi se o djelima koja se ne čine pred svjedocima, a i materijalni dokazi su izuzetno rijetki", navodi tužilac Švraka u svom izvještaju.
On je podvukao da se tužioci kod rješavanja ovih predmeta suočavaju sa velikim brojem nekvalitetnih prijava koja podnose fizičkih lica i agencija za sprovođenje zakona.
"Tužioci su prinuđeni donositi naredbe o nesprovođenju istrage jer iz prijave i prateće dokumentacije, ukoliko je uopšte ima, najčešće ne proizilazi osnov sumnje da su prijavljena lica počinila krivično djelo. Ovakve odluke tužilaca nailaze na otpor i nerazumijevanje javnosti", ocijenjeno je u tužilačkom izvještaju.
Vigemark o korupciji: I ja bih možda dao mito
Navodi se da je rješavanje koruptivnih krivičnih djela veoma složen proces koji zahtijeva ne samo visok stepen stručnosti tužilaca, već i ovlaštenih službenih lica, odnosno ostalih agencija, koje rade na otkrivanju ove vrste kriminaliteta.
Posebno je analizirana praksa po kojoj Glavna službe za reviziju RS, svoje mišljenje sa negativnim ili mišljenje sa rezervom, dostavlja glavnom republičkom tužiocu.
"Međutim, Glavna službe za reviziju javnog sektora RS tužilaštvima nije nikada podnijela krivičnu prijavu, niti sudovima prekršajnu prijavu, niti je u izvještajima koji se dostavljaju tužilaštvu ukazano na kršenje zakona", naglašava glavni republički tužilac Mahmut Švraka.
On objašnjava da su u dosadašnjem radu, tužilaštva nakon ponovnog finansijskog vještačenja po revizorskim izvještajima, a koja su inače, podvukao je Švraka, skupa za tužilaštva, utrdili da nema elemenata bilo kojeg krivičnog djela, što je bio najčešći slučaj.
"Onda se u javnosti formira mišljenje kako je Glavna služba za reviziju RS ukazala na nezakonitosti, odnosno kriminalne radnje, ali tužilaštvo neće da procesuira počinioce. Ovakva mišljenja su pogrešna. Konstatovano je da se nepravilnosti u finansijskom poslovanju, usljed kojih su revizori davali negativna mišljenja, najčešće odnose na nepravilnosti koje imaju karakter prekršaja, kršenja internih akata ili se daje opis slabosti u sistemu unutrašnjih kontrola", objašnjava se u tužilačkom izvještaju.
Neodoljiva i neumoljiva - korupcija
Podvučeno je da iskustva pokazuju da postupanja tužilaštava po svim negativnim revizorskim izvještajima zahtijeva značajno angažovanje tužilačkih i policijskih resursa, ali je rezultat najčešće odsustvo zakonom stečenih uslova za optuženje, odnosno donošenje osuđujuće presude.
"Najčešće se donose naredbe o nesprovođenju ili obustavi istrage. Predlagali smo, a i dalje predlažemo, da je najbolje rješenje da se predlože izmjene i dopune postojećeg Zakona o javnoj reviziji, odnosno da se Glavnoj službi za reviziju stavi u obavezu da prilikom svog rada, kada utvrdi teže kršenje zakonskih odredbi o finansijskom poslovanju, o tome odmah obavijesti nadležno Ministarstvo unutrašnjih poslova ili tužilaštvo, kako bi oni mogli da se istovremeno uključe u prikupljanje dokaza i procesuiranja", zaključeno je u spomenutom izvještaju o radu tužilaštava u RS u 2018. godini.