Karadžić: EU ne sarađuje s Tribunalom

U zahtjevu, Karadžić navodi da je od EU prošle i ove godine tražio tri grupe dokumenata, ali da ni na jedno pismo do sada nije dobio odgovor.

"EU namjerava da odloži ili odbije članstvo Srbije zbog izostanka njene pune saradnje s Tribunalom, a sama povodom zahtjeva Karadžića nije sarađivala sa sudom u Hagu", piše u podnesku odbrane.

Karadžić od EU traži izvještaj sa sastanka koji je on, krajem jula 1995, imao sa zvaničnicima Posmatračke misije tadašnje Evropske zajednice.

Pored tog dokumenta, odbrana zahtijeva da joj Brisel dostavi i "sve druge izvještaje o kontaktima s Karadžićem od 1. januara 1992. do 31. decembra 1996".

Bivši predsjednik RS traži i "sve memorandume, prepisku ili izvještaje u vezi sa optužbama da je zvaničnik Posmatračke misije EU u Zagrebu Kristof fon Bercold bio umiješan u dostavljanje oružja vojsci bosanskih Muslimana u području Bihaća 1994".

U prilogu zahtijevu, odbrana je sudijama dostavila članak londonskog "Sandej telegrafa" iz 1997. o istrazi koju je parlament u Berlinu tada sproveo o tvrdnjama da je Fon Bercold, u to vrijeme pripadnik njemačke obavještajne službe BND, bio umiješan u šverc vojne opreme u Bihać, protivno embargu UN i njemačkim zakonima.

Prema članku, on je u Bihać slao desetine hiljada tadašnjim njemačkih maraka, a u jednoj isporuci i više od 17.000 metaka spakovanih u konzerve umjesto mlijeka u prahu.

UN I NATO BILI PRISTRASNI

Nekadašnji predsjednik RS Radovan Karadžić danas je pred Haškim tribunalom, u nastavku svjedočenja kanadskog generala Dejvida Frejzera, upoznao svjedoka sa izvještajem njegovih kolega iz Unprofora o incidentima koje su izazvale snage Armije BiH kako bi isprovocirale odgovor Vojske RS, a nakon čega bi uslijedio udar NATO snaga.

"UN i NATO su bili pristrani, jer nisu reagovali na kršenje primirja i prekida vatre od strane Armije BiH, dok su snage VRS bile kažnjene za odgovor na provokacije", ustvrdio je Karadžić unakrsno ispitujući generala Frejzera, koji je bio vojni asistent komandanta Unprofora u Sarajevu između aprila 1994. i maja 1995. godine.

Karadžić je kao primjer naveo ofanzivu Armije BiH u Sarajevu i okolini prema položajima VRS 18. septembra 1994. godine, uprkos primirju, navodeći da tada UN nije zatražio udar na snage Armije BiH.

Na pitanje Karadžića da li su Srbi bombardovani 22. septembra, Frejzer je odgovorio potvrdno i dodao da je zbog napada UN poslao protest Armiji BiH, te da VRS nije trebala odgovarati na napad.

Karadžić je ukazivao na to da su sarajevski civili ginuli tokom sukoba, jer je Armija BiH izazivala VRS, koja je samo odgovarala na napade po njihovim položajima, ali je to onda korišteno za demonizaciju Srba.

On je dodao da muslimanske snage nisu željele zaštititi svoje građane od ratnih djelovanja i da su njihovo stradanje koristile u svrhu vlastite propagande i međunarodne promocije, a kao dokaz za to pomenuo je protivljenje sarajevskih vlasti daljem stavljanju UN-ovih zaklona od snajpera i projektila.

Frejzer je rekao da nema objašnjenje zašto uprava muslimanskog dijela Sarajeva nije slijedila UN u tim zahtjevima i da nikada nije pitao muslimane šta se krije iza toga što nisu željeli određene barikade.

Karadžić je istakao da je aleja snajpera, poznata po opasnosti u ratno vrijeme, primjer da su snage Armije BiH djelovale po vlastitim civilima kako bi poslije za to optužile VRS. Prema njegovim riječima, generali VRS nisu bili tako glupi da bi naredili snajpersko djelovanje po civilima, što bi poslije išlo u korist suprotnoj strani.

Frejzer je rekao da su "užas i teror među stanovništvom Sarajeva bili prouzrokovani time što je grad bio pod opsadom, humanitarna pomoć bila pod kontrolom Srba, a stanovništvo bilo granatirano i izloženo snajperskoj vatri".

Karadžić je sugeriosao da je granatiranje Sarajeva bilo legtimno, zato što su pripadnici Armije BiH bili raspoređeni po cijelom gradu i u civilnim objektima.

Do zaustavljanja konvoja humaniratne pomoći, kako ističe Karadžić, nije dolazilo zato što su Srbi "zli", već zato što su bili oprezni, zbog šverca oružja, municije i opreme za ABiH, uz pomoć pripadnika UN na nižim nivoima.

Suđenje Karadžiću nastavlja se sutra popodne.

Tribunal: BiH da dostavi izvještaj

Sudsko vijeće Haškog tribunala pozvalo je danas BiH da najkasnije do 15. novembra preda izvještaj o aktivnostima u vezi sa zahtjevima nekadašnjeg predsjednika Republike Srpske (RS) Radovana Karadžića za dostavu dokumenata za njegovu odbranu - saopšteno je u Hagu.

Poziv je upućen u vezi sa usmenom raspravom, održanom 15. oktobra, na kojoj je Vijeće izrazilo nezadovoljstvo saradnjom BiH u vezi sa Karadžićevim podneskom.

Ambasadorka BiH u Holandiji Miranda Sidran-Kamišalić je u raspravi, kako podsjeća Vijeće, prenijela uvjeravanja da je BiH "potpuno posvećena saradnji sa Tribunalom, još traži neke dokumente navedene u podnesku i priprema izvještaj o rezultatu pretrage, koji će vijeću biti predat u ’razumno vrijeme’, odnosno mjesec dana od ovog saslušanja".

Vijeće istovremeno podsjeća da je "Sidran-Kamišalić pred vijećem potvrdila da BiH još nije tražila dokumente iz Karadžićevog zahtjeva od 7. januara ove godine, uprkos pozivu vijeća od 1. marta da to uradi".

"Imajući u vidu da je završetak rada Tribunala u razumnom roku pitanje od velike važnosti, to zahtjeva da, u skladu sa Statutom, BiH mora da preduzme hitne mjere da ispuni svoju obavezu saradnje s Tribunalom, uključujući saradnju sa optuženim i timom odbrane u ovom predmetu", naglašava sudsko vijeće Haškog tribunala.

Tribunal sudi Karadžiću po optužnici za genocid u Srebernici i još osam bosankih opština; etničko čišćenje nesrba širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje vojnika Unprofora za taoce 1992-95.

(Srna/MONDO)