Projekat profesora Stojanovića predstavlja inovativno rješenje u primjeni elektronike na tekstilu.
Maske za zaštitu od korone koje je izumio profesor sa Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu Goran Stojanović sa svojim timom, u koju su ugrađeni senzori pomoću kojih će, u budućnosti, korisnik sam moći da prati parametre bitne za svoje zd ravstveno stanje, nude niz mogućnosti važnih za dijagnostiku zdravlja čovjeka.
Projekat profesora Stojanovića i njegovog tima "Stranteks" (STRENTEX), predstavlja inovativno rješenje u primjeni elektronike na tekstilu. Do sada su objavili preko 50 radova u svjetskim časopisima, a iza sebe imaju i tri priznata patenta. Ipak, za ovakav multidisciplinarni projekat, najznačajnije su savremene mašine koje se nalaze u njihovoj laboratoriji, ali je presudno znanje i iskustvo stručnjaka iz različitih oblasti.
"Prvi put u svijetu smo uspjeli da na maskama koje koristimo za zaštitu od širenja virusa izvezemo senzore koji onda mogu da detektuju iz našeg daha, na primjer kapacitet naših pluća, ili mogu da detektuju temperaturu iz daha i tijela, ili da detektuju postojanje različitih bakterija koje inače detektujemo iz daha, kao što je na primjer heliko bakterija", objašnjava prof. dr Goran Stojanović.
Krajnji cilj ovih naučnika je proizvodnja za masovnu upotrebu. Tako bi ovi proizvodi, po pristupačnim cijenama, bili dostupni čovjeku kao prva pomoć u otkrivanju prvih simptoma bolesti.
"To su uglavnom elektronika, elektrotehnika, ali imamo i ljude koji imaju specijalnost iz oblasti fizike, hemije, materijala i tekstila. I zajedno kada se udružimo, onda je to dobitna kombinacija da možemo da pravimo pomake u ovoj oblasti, i da možemo da budemo kompetitivni sa vodećim svjetskim centrima u ovoj oblasti", dodaje profesor Stojanović.
Ideje implementacije i senzora, nije ovde završena. U njihovoj laboratoriji postoji i niz drugih patenata koji počivaju na sličnom principu. Tu je i znojnica koja se stavlja ispod garderobe.
Čudo tehnologije! Srbi izumjelinovu masku protiv korone: Ugradili joj senzore, evo šta sve prepoznaje
"Takođe, senzori se nalaze u koncu za zube, ili u samim zubima ili vilici. Na osnovu toga, pratimo različite parametre, da li je u pitanju kvalitet vazduha, same osobenosti znoja ili zagrižaja zuba, i na kraju mogu da daju neku dijagnozu o opštem medicinskom stanju", rekao je Goran.
O idejnim rješenjima ugradnje elektronike brine Mitar Simić, čiji je zadatak da krajnjem korisniku, olakša upotrebu proizvoda.
"Jedan od zadataka koji je uvijek veoma izazovan jeste kako za neki senzor koji napravimo, pripremiti i elektroniku koja će taj senzor pretvoriti u niz informacija koje se mogu kasnije prikazati na računaru ili na mobilnom telefonu", navodi Mitar Simić, doktor elektrotehnike i računarstva.
Tu je i Adrijan Stevrakis, istraživač iz Grčke, čija je specijalnost povezivanje elektronike sa tekstilom.
"Trenutno radim na razvoju senzora koji koriste provodne niti i nove materijale, koji bi mogli da učine senzore dostupnim svima, i kako bi mogli da se nose na tijelu, i kako bi svi mogli da ih nose na tijelu", kaže Adrijan Stevrakis.
(MONDO/RTS)
