Gotovina sebe ne smatra krvim zbog "naknadnih žrtava" a tužioci traže odbacivanje žalbe i potvrđivanje presude od 24 godine zatvora.
Penzionisani hrvatski general Ante Gotovina izrazio je večeras pred Haškim tribunalom da je "ponosan na rezultate" operacije Oluja kojom je komandovao u ljeto 1995, izražavajući, istovremeno, žaljenje zbog žrtava koje su pale poslije te akcije, a za koje, kako je sugerisao, nije odgovoran.
Na kraju rasprave o žalbi na tu presudu, kojom je zatražio da bude oslobođen, Gotovina se sudu obratio na francuskom jeziku, rekavši:
"Tokom cijele vojne karijere, trudio sam se da radim časno i ponosno i uvijek sam činio sve što sam mogao, kao komandant i vojnik, da zaštitim civile. Kao vojni komandant, ponosam sam na rezultat operacije Oluja, ne samo zato što smo pobijedili, nego i zato što je šteta nanijeta civilima i njihovim domovima bila minimalna".
Gotovina je izjavio da "kao ljudsko biće" naravno žali "civile koji su izgubili živote ili domove poslije te operacije. "Ali, uz dužno poštovanje, ja ne mogu snositi odgovornost da ono što su drugi možda učinili ili propustili da učine dok sam ja ratovao u Bosni".
Tribunal je Gotovinu u aprilu prošle godine osudio na 24 godine zatvora zbog progona srpskog stanovništva iz Kninske krajine i drugih zločina tokom i poslije operacije Oluja u avgustu 1995.
Zajedno sa Gotovinom (54), Tribunal je prvostepenom presudom, izrečenom 15. aprila prošle godine, generala Mladena Markača (54) osudio na zatvorsku kaznu od 18 godina zbog zločina nad srpskim stanovništvom tokom i poslije operacije Oluja u avgustu 1995. Drugooptuženi Ivan Čermak oslobođen je krivice.
Odbacujući tvrdnje odbrane, tužioci su tvrdili da je prvostepeno veće, izričući presudu, ispravno utvrdilo da su generali Gotovina i Markač bili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje Srba iz Kninske krajine, i da je na čelu poduhvata bio tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.
Za razliku od Gotovinih branilaca, koji su ranije danas tvrdili da je granatiranje Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca, 4. i 5. avgusta 1995, bilo zakonita operacija, usmjerena na vojne ciljeve, tužioci su naglasili da su ti artiljerijski napad, po naređenju Gotovine, "ciljali cijele gradove" i bili neselektivni i, stoga, protivpravni.
Nezakonito granatiranje gradova, naglasio je tužilac Daglas Stringer, bilo je sredstvo za ostvarivanje cilja udružnenog zločinačkog poduhvata, a dokaz za to su transkripti razgovora predsjednika Tuđmana sa Gotovinom i drugim generalima, na Brionima dva dana prije početka operacije Oluja.
"Brionski transkripti otkrivaju da je izbacivanje srpskog stanovništva bilo cilj... Tuđman je Srbe video kao 'stratešku opasnost' za Hrvatsku. Rekao je da im treba ostaviti izlaz i da je važno da se civili pokrenu, jer će vojska krenuti za njima. Gotovina je kazao da će, ako ih Hrvatska vojska izloži pritisku, ostati samo civili koji moraju da ostanu, što znači oni koji ne budu mogli da odu", podvukao je tužilac Stringer.
Stari i nemoćni, koji su ostali u Kninskoj krajini, po riječima zastupnika optužbe, kasnije su bili žrtve napada Gotovinih i Markačević snaga.
Tužilaštvo je pobijalo i tvrdnju Gotovinine odbrane da je 95 odsto od 1.200 projektila koje je Hrvatska vojska ispalila na Knin i tri druga grada bilo usmjereno na vojne ciljeve, precizirajući da je u presudi utvrđeno gdje je palo samo deset odsto od ukupnog broja granata.
Činjenica da su u Kninu postojale i legitimne vojne mete, ne mijenja drugu činjenicu da su "gradovi, sami po sebi, civilna područja", kazao je tužilac Stringer, ističući da je Gotovina, poslije Brionskog sastanka, naredio da gradovi budu stavljeni pod artiljerijsku vatru i da je to naređenje sprovedeno.
Na pitanje predsjedavajućeg sudije Teodora Merona kako onda objašnjava da je bilo "tako malo žrtava" granatiranja, tužilac je odgovorio da je svrha napada bio zastrašivanje i progon civilnog stanovništva, podsjećajući, međutim, da je više svjedoka izjavilo da je vidjelo i mnogo tijela na ulicama Knina.
Tužioci su tvrdili i da je granatiranje gradova u Kninskoj krajini bilo protivpravno "ne samo zato što su ciljani čitavi gradovi, nego i zato što mu je svrha bilo protjerivanje stanovništva".
To, po optužbi, proističe iz redoslijeda događaja uoči i poslije Oluje: plan operacije i uklanjanje srpskih civila kao njen cilj utvrđeni su na Brionima; Gotovinine trupe su sprovele akciju poslije koje je "najmanje 20.000 Srba" napustilo područje, a predsjednik Tuđman se zatim hvalio efikasnošću ofanzive.
Potom su uslijedili napadi na srpske civile koji su ostali i diskriminatorne mjere vlasti u Zagrebu, smišljene da spriječe povratak onih koji su otišli.
Čak i ako bi se prihvatila teza odbrane da artiljerijski napadi na gradove u RSK nisu bili protivpravni, postojanje zločinačke namjere uklanjanja srpskog stanovništva, koja je ostvarena granatiranjem, kako je utvrđeno u prvostepenoj presudi, time ne bi moglo biti osporeno, zaključili su tužioci.
Rasprava se nastavlja izlaganjem argumenata o žalbi generala Markača.
Gotovinina odbrana je jutros zatražila da prvostepena presuda bude poništena i da Gotovina bude oslobođen.
Pravosnažnu presudu Gotovini i Markaču, Tribunal će izreći naknadno.
(Beta)
