U crkvi Svetog Marka u Beogradu danas je služen parastos stradalima u Grubišinom polju i istočnoj Bilogori u Hrvatskoj od 1991. do 1997. godine.
Iz 24 sela na području Grubišinog polja protjerano je kompletno srpsko stanovništvo, a ukupno 63 lica ubijena su, uglavnom, van ratnih dejstava na najstrašniji način - prebijanjem, mučenjem i sakaćenjem, rekao je Ranko Radelić, generalni sekretar Zavičajnog udruženja "Bilogora" koje je organizovalo parastos.
On je Srni rekao da su hrvatske snage 30. oktobra 1991. godine napale Grubišino polje u istočnoj Bilogori u operaciji pod kodnim nazivom "Otkos".
Stanovnici 24 sela su istjerani sa područja na kojem su živjeli četiri vijeka, pod optužbom da su okupirali dio Hrvatske.
"Jedan pripadnik Teritorijalne odbrane nabijen je na kolac, a među ubijenim civilima je i žena kojoj su u Drugom svjetskom ratu ubili dvoje đece, blizance koje je tek bila rodila pred ustašama, da bi poslije 50 godina i nju ubili 1991. godine. Krug zločina se zatvorio", rekao je Radelić.
Među stradalim vojnicima i civilima, osim Srba, ima i Hrvata, Mađara, pa i Albanaca porijeklom iz mješovitih brakova, dok su u hrvatskim formacijama ubijena od svojih "kolega" i dvojica Srba koji su se nevoljno našli u njihovom sastavu.
Prema Radelićevim riječima, za ove zločine ne samo da niko nije odgovarao, nego u hrvatskoj javnosti nema nikoga ko bi ovo zlođelo pokušao dići na nivo da dopre do svijesti javnosti.
U javnosti je poznato pet akcija hrvatskih snaga protiv srpskog stanovništva, čije tragične posljedice Krajišnici obilježavaju svake godine – "Maslenicu" 22. januara, "Bljesak" 1. maja, "Miljevce" 21. juna, "Medački džep" 9. septembra i "Oluju" 4. avgusta.
Međutim, za prvu od njih "Otkos", koja je po mnogo čemu etničko čišćenje bez presedana, jedva da je iko čuo.
Prema riječima Milana Bastašića, autora knjige o stradanju Bilogoraca u dva rata "Bilogora i Grubišno Polje 1941-1991", hrvatski napad na srpska sela i njegove branioce koji su pokrivali jedva 350 kilometara kvadratnih je "trijumf ustaštva i fašizma“.
Od nekadašnjih 18.000 žitelja istočne Bilogore, 2005. godine ih je ostalo 1.170, uglavnom starijih i bez đece, a popis 2011. nije dočekalo ni njih 1.000.
Istočna Bilogora je prostor na sjeverozapadu današnje Hrvatske u trouglu koji čine Bjelovar, Daruvar i Virovitica, a prije rata 1991. imala je na oko 700 kilometara kvadratnih 54 naselja sa brojnim srpskim stanovništvom.
To je domicilno stanovništvo, naseljeno ovđe kao hrišćanski graničarski zid prema turskoj imperiji još u periodu od 1597. do 1606. godine i koje je sve do ukidanja Vojne krajine 1871. bilo većinsko.
Fašistička NDH satrla je u genocidu hiljade nevinih Srba, tako da je u opštini Grubišno Polje od predratnih 12.600 u prvom poslijeratnom popisu 1948. godine registrovano svega 7.760 srpskih žitelja.
(Srna)
