U Tomingaju, rodnom mjestu Tesline majke Đuke, tek je nedavno stigla struja, a kuća u kojoj je rođena u ruševinama je.
U susjednom selu - Deringaju u ruševinama je i crkva posvećena Bogorodici, a na proplanku ispred hrama nalaze se u ogradi tri groba. Na jednom nema natpisa, dok su u druga dva sahranjeni Nikola i Tomo Mandić, đed i otac Tesline majke Đuke.
Pročitajte reportažu Milojka Budimira, predsjednik Asocijacije izbjegličkih i drugih udruženja Srba iz Hrvatske:
Kraj je mjeseca oktobra i vrijeme da se krene na put u zavičaj - čudan je to osjećaj, jer znate da vas tamo više niko odavno ne čeka, a vas vuče neka čudna energija.
Možda tu energiju posjeduje samo Lika, koja je iznjedrila i najvećeg svjetskog naučnika - Nikolu Teslu.
Automobil prelazi kilometre i svakog minuta sve smo bliži odredištu. Skrećemo sa autoputa kod Popovače i onda već poznatom trasom - preko Siska, Petrinje, Gline, Vojnića prema Plitvicama i Gračacu.
U Vojniću nas sačekuje nekadašnji direktor Memorijalnog centra "Petrova gora" magistar Mile Dakić. Njegov položaj možda najbolje simbolizuje ukupno stanje Srba u Hrvatskoj. Proveo je više od jedne godine u kazamatima - od Sarajeva, preko Karlovca do Zagreba, pa opet do Karlovca. Iako ga nijedan svjedok ne tereti, suđenje mu još i sada traje.
Ne odgovara Mile za ono što mu je pripisano da je učinio, nego zato što je kao svjedok vremena opisao stravične zločine koji su se desili za vrijeme Drugog svjetskog rata. Sve to njemu teško pada, fizički slabi, ali stoički duhovno podnosi. Iako je Mile već ušao u devetu deceniju života, napuštamo ga u uvjerenju da će dočekati slobodu i onda odgovoriti na sve izmišljotine i podmetanja - kojih je u njegovom slučaju, kao i u slučaju naroda kome pripada - bilo napretek.
Pomiješanih osjećaja stižemo i do Plitvičkih jezera. Gospod je ovdje bio darežljiv. Sve što je imao ovdje je na zemlju prosuo. U dubini se čuje huk jezera koji vraća sjećanje na ne tako davnu prošlost. Ovdje su sada brojni turisti, ali su zato rijetki oni koji su ranije tu živjeli. Plitvice, koje imaju status nacionalnog parka još od 1949. godine, zabilježile su ove jeseni milionitog posjetioca.
Teško je pronaći riječi koje bi opisale vječnu mijenu prirode, koja ovdje neprestano stvara nove oblike, boje, zvukove, mirise - obilje užitaka za sva naša čula. Ali ostaje da lebdi pitanje gdje su oni koji su do posljednjeg rata ovdje živjeli? Da su Liku napustili njeni suri medvjedi, digli bi se zaštitnici životinja u cijelom svijetu, ali kada je protjeran jedan narod - niko nije reagovao!
U sumrak stižemo do odredišta. Ispred kućnih vrata dočekuje nas mačak Marko. Ali ovoga puta nije sam. Tu su još tri mačića. Kao znak pozdrava zadovoljno vrti repom i ostavlja mačiće da brinemo o njima, a on će tu negdje iz prikrajka da motri i bdije kao pravi roditelj.
Oko kuća sve je preorano. To je đelo divljih svinja, koje sada jedine obrađuju napušteno zemljište. A na zemljištu crvene se šipci, koji uz drenjine i trnjine predstavljaju jedine plodove jeseni. Po livadama bijele se pečurke. Ukusne i sočne vraćaju uspomene na neko drugo vrijeme. Tada je bilo više onih koji su ih sakupljali i trebalo je da porani onaj ko je želio da ih pripremi za doručak.
Vrijeme koristimo i za posjetu predsjedniku opštine Gračac Goranu Đekiću. Ni njemu nije lako. To je najveća i zasigurno najsiromašnija opština na području Hrvatske. Stanje je svakim danom sve teže. Još i danas ima sela bez električne energije.
U Tomingaju, rodnom mjestu Tesline majke Đuke, tek je nedavno stigla struja. Kuća u kojoj je Đuka rođena - u ruševinama je. U susjednom selu Deringaju u ruševinama je i crkva posvećena Bogorodici, a na proplanku ispred hrama nalaze se u ogradi tri groba.
Na jednom nema natpisa, dok su u druga dva sahranjeni Nikola i Tomo Mandić, đed i otac Tesline majke Đuke. Oni su bili zrmanjski i gornjogračački parosi i sjedište im je bilo kod ove crkve.
Posebno je tužno viđeti da je spomenik Đukinog oca Tome prelomljen i izvađen iz zemlje. To je, nažalost, djelo onih koji se niti srame, a niti Boga boje. Nadamo se da će predsjednik opštine pronaći način da obnovi ovaj spomenik, a uz pomoć poštovalaca lika i đela Nikole Tesle mogla bi se obnoviti i porušena crkva.
Odmah tu, preko mosta, na rječici Otuća nalazi se mlin koji je pripadao Mandićima, koji bi trebalo obnoviti i sačuvati kao etnografski spomenik za neka buduća, srećnija vremena.
Sa predsjednikom Đekićem stižemo i do gradića Srb. Posjetili smo radnike koji asfaltiraju jedan seoski put u mjestu Neteka. Ovđe već ima nešto mlađih povratnika koji čuvaju stoku i nadaju se boljem životu.
Vrijeme posjete brzo prolazi. Ostalo je još da se prisustvuje seoskoj slavi kod crkve Svete Petke u Pribudiću. Pristigao narod iz okolnih sela. Nema ga mnogo, ali je odlučan da ostane tu na svojim ognjištima.
Posebno je bio radostan trenutak kada je poslije službe otac Jugoslav iz Gračaca pristupio činu krštenja Dušana Škundrića iz Beograda, koji je dao zavjet svom ocu Savi da će se krstiti u njegovom rodnom mjestu.
Za kuma je odabrao poznatog krajiškog privrednika Stevu Grbića iz Gospića, koji takođe sada živi u Beogradu. Ovo je poslije trideset godina prvo krštenje u ovoj crkvi.
Poslije toga uslijedilo je veselje ispred crkve uz zvuke Džonijeve harmonike. Džoni nema vid, ali zato ima dar da razveseli druge i kada im nije do veselja.
Pred naš povratak opet se pojavio mačak Marko. Pokupi svoje mačiće i odvede ih kod starih jataka u Dimić dol, gdje će - kao već iskusan "hajduk" - da provede nadolazeću zimu.
(Srna)