Otac Marijane i Marka, koji se prije 20 godina razveo od njihove majke kaže da niko od nadležnih nije reagovao na prijave da su djeca zarobljena.
"Moja su djeca bila zatvorenici 20 godina, a niko nije reagovao! Išao sam u sud, savjetovao sam se sa mnogim stručnjacima... Situaciju u kojoj se nalaze moja djeca, zajedno sa komšijama, prijavljivao sam Centru za socijalni rad... Uzalud. Svuda sam nailazio na nezainteresovanost. Čak su mi u policiji govorili da je najbolje da se ja ne miješam, da ne bih dizao tenziju. To znači da su svi znali da su djeca zarobljena, ali da niko nije želio da rješava Marijanin, Markov, moj i problem njihove majke" , rekao je za “Novosti” nesrećni otac Dragan Stanković.
Dragan se prije 20 godina razveo od Markove i Marijenine majke i od tada je svoju djecu samo nekoliko puta vidio. Nekoliko godina u vrijeme dječijeg zatočeništva proveo je u Crnoj Gori, ali se vratio u Srbiju i danas radi u Beogradu.
"Nije samo njihova majka kriva, već i njihova baba. Imala je najveći uticaj na moju bivšu suprugu" , kaže Dragan.
On kaže da je za posljednjih 20 godina nekoliko puta bio u posjeti Marku i Marijani, koje baba i majka iz videokruga nisu puštale ni sekundu.
"Kapija je uvijek bila zaključana, a djeca pod prismotrom babe i majke. Nisam mogao sa njima da ostanem nasamo, niti da ih izvedem napolje, da popričamo normalno."
Na listi onih koji bi mogli da budu pozvani na odgovornost za ovo što se dešavalo su socijalni radnici, policija, ali i školske i zdravstvene službe...
Nije samo otac prijavljivao slučaj socijalnim službama, već i komšije nekoliko puta.
”Čim bi osjetila da će neko doći da se raspituje za nas, odvodila bi nas u romsku mahalu, a nekoliko puta sklanjala nas je i na Ostrog “, ispričali su Marko i Marijana.
Njihove riječi potvrdio je za "Novosti" i direktor Centra za socijalni rad u Požarevcu Branislav Popović, koji je na čelu ove službe od prije nekoliko mjeseci.
On za "Novosti" kaže da je slučaj porodice Stanković Centru poznat još iz 1994. godine, kada su se otac i majka razvodili, a u godinama koje su uslijedile na ovu adresu stizale su prijave i komšija i oca da su brat i sestra zarobljeni.
"Socijalni radnici su po prijavi obilazili stan, ali nikada nisu uspjeli da utvrde da li djeca zaista žive u Požarevcu. Majka je tvrdila da se o njima brine otac u Crnoj Gori i da tamo pohađaju školu. Prema evidenciji Centra, osim naših radnika, kuću su nekoliko puta posjećivale policijske patrole, ali oni nikada nisu primjetili djecu”, kazao je Popović.
Način na koji je Centar u Požarevcu tretirao ovaj slučaj najblaže rečeno je - nemaran. Socijalni radnici u Požarevcu nisu do kraja istražili ovaj slučaj, nisu ni definisali problem niti odredili ekipu stručnjaka koji bi se ovim problemom bavili, pišu "Novosti" i navode da tu tezu potvrđuje i pravilnik Centar za socijalni rad u Beogradu.
Prema njemu, intervencija - kad je o izolaciji djece riječ - podrazumeva čitav niz aktivnosti od trenutka kada se pojavi sumnja da se djeca drže kao zatočenici u sopstvenoj kući.
“Odmah je neophodno formirati tim koji će do detalja ispitati slučaj, a onda i preduzeti konkretne korake na zaštiti djeteta“, kažu u Centru za socijalni rad.
U prvi razred osnovne škole trebalo je da brat i sestra budu upisani 1997, odnosno 1999. godine. Ali kada se nisu pojavili u đačkim klupama, niko od opštinskih i školskih vlasti nije reagovao. A morali su da pozovu roditelje na odgovornost.
Osim što nisu upisani u školu, Marko i Marijana nisu išla ni na sistematske preglede, niti su primali obavezne vakcine, ali ni tada niko od školskih, opštinskih i zdravstvenih službi nije reagovao.
(MONDO, foto ilustracija: Guliver/Getty Images/Thinkstock)