Snaga, slava i moć oduvijek su u Crnoj Gori doživljavani kao ključni nacionalni atributi. U potrazi za urbanim legendama koje su ovu odliku “divlje ljepotice” uzdigli na nivo egzotike, izdvojli smo tri priče.
Svi rekordi su, zanimljivo, “numerički srodni”. Najveći obim ruke stečen bez upotrebe sterioda je 55 santimetara i “stanuje” na Zabjelu. Ponosni vlasnik je Svetozar Nikočević Kika.
Nezvanično najbrži udarač na svijetu je takođe Podgoričanin Boro Miranović, proslavljen performansima koje je izvodio tokom devedesetih godina a u kojima se predstavljao kao Kralj Crne Gore.
Vlasnik Ginisovog rekorda u broju i brzini stomačnih sklekova još uvijek je Miodrag Stojanović Gidra iz Bara, koji nažalost, nije više živ. Njegov jedinstven rekord niko do danas nije ni pokušao da obori.
Svu trojicu povezuje, pored toga što su iz Crne Gore, i podatak da su rekorde obarali u, za sport, poznim pedesetim godina.
O Miranoviću je snimljen dokumentarni film, Gidra se sam pobrinuo da sebi obezbijedi mjesto u aleji slavnih kao producent, scenarista, glavni glumac i tema još uvijek jedinog srpsko-crnogorskog akcionog filma “Rođen kao ratnik”. Urbana legenda sa Zabjela još uvijek nije filmski ovjekovječena, ali je Kika Nikočević redovan gost lokalnih pa i regionalnih medija.
Kika je, inače, vlasnik teretane u Zabjelu i tvrdi da njegov obi ruke ne može da se upoređuje sa onim kojim se dičio u svojim najboljim danima Arnold Švarceneger.
“To su ljudi koji koriste steroide. Meni u toku treninga obim ruke bude i 58 santimetara”, objasnio je razliku nedavno za agenciju Anadolija Nikočević.
Prije bodi bildinga, Kika se bavio fudbalom. Bio je pionirski i kadetski reprezentativac Crne Gore.
U teretanu je ušao, kako tradicija i crnonogrska savremena mitologija nalaže, "nakon jedne tuče".
"Imao sam jednu kafansku tuču, gdje sam dobio ubod nožem, nož mi se polomio u osmo rebro, malo je falilo da me u srce ubode", ispričao je Kika u razgovoru za podgoričke Vijesti.
Baranin Miodrag Gidra Stojanović (1950 —2001), mogao je da se pohvali da nije izgubio nijednu uličnu niti tuču u ringu. A imao ih je mnogo…
Bavio se boksom, kik-boksom, ultimat-fajtom. Ubijen je 18. februara 2001. godine u Beogradu pod nerasvijetljenim okolnostima.
Diplomirao je ekonomiju na Beogradskom univerzitetu i dugo vremena važio za fizičiki najjačeg Jugoslovena. Organizovao je prvi ultimatfajt turnir u Beogradu na kojem je, naravno, on pobijedio.
U njegovom filmu “Rođen kao ratnik”, glumili su i Žarko Laušević, Branislav Lečić, Rik Batalja… Stojanović je u rodnom Baru dugo držao bilijar klub Holivud koji su krasile njegove fotografije sa Arnold Švarcenegerom, Medžik Džonsonom, Ralfom Milerom…
I Boro Miranović se oprobao u sedmoj umjetnosti, ali kao statista i kaskader u holivudskim filmovima B produkcije. Krajem devedestih godina najavljivao je kandidaturu za crnogorskog predsjednika kroz performanse “Kralj Crne Gore, u kojima je bio obučen u kostim Konana sa krunom na glavi.
Prije nekoliko godina pokušao je da se vrati na scenu obaranjem rekorda u broju udaraca na deset sekundi, ali ga je, kako kaže, povreda omela da se upiše u istoriju.
Pogledajte i film o Boru Miranoviću u kojem iznosi svoj politički program s kojim je najavljivao predsjedničku kandidaturu a koji ne zahtijeva upozorenje da je "svaka sličnost slučajna", jer je snimljen prije nego što je promovisana žičara na Lovćenu i transformacija Crne Gore u balkanski Monako.
