U Guči su juče svirali trubački orkestri iz Čačka i Guče, danas, na pozornicu će trubači iz Akmačića kod Nove Varoši, iz Švedske i Amerike...
Gučanski, nedavno objavljeni recept protiv svinjskog gripa, onaj po kome dnevno treba popiti barem pola litra ljute rakije, pojesti par porcija masnog, kiselog svadbarskog kupusa sa sve slaninom, uz put slušati trubače, izgleda da - djeluje.
Iako je varoš u srcu Dragačeva juče vrvjela od stranaca, a organizatori tvrde da je samo prvog dana u Guči bilo 20.000 gostiju, po nezvaničnim podacima, još se niko do njih nije javio doktorima sa simptomima - svinjskog gripa, piše "Glas javnosti".
Zbog ove činjenice poskupilo je prasjeće pečenje.
Sa druge strane, ljekari su za prva 24 sata sabora intervenisali 96 puta, u većini slučajeva pomogli su gostima u teškom - alkoholisanom stanju koji su savjet ljekara da popiju poneku rakiju i tako se brane od gripa shvatili - bukvalno...
U Guči juče ujutru kiša je pljuštala kao iz kabla, poslije prve noći grad je spavao, a od teškog vremena, u centru varošice čitavog prepodneva jedino je teže bilo naći nekoga ko - priča srpski...
Razmileli se okolo Francuzi, Slovenci, Portugalci, Nijemci, Španci, Poljaci... Jedni nose peruške na glavi, drugi u meksikanskim gunjevima, treći u devet ujutru vuku preko trga kese i džakove prepune flaša piva da bi pod tim teretom i dobar konj morao da se pomuči...
"Vi ste potpuno lud narod"
Jedan stariji Srbin, pod šajkačom, sa frulom u rukama, sve je to gledao i pravio se tako ravnodušnim, kao da te scene kod sebe u selu, na Jelici, gleda svako jutro...
Orkestar Mila Stanića svira užičko kolo specijalno za taze mladence Aleksu i Jelenu Trifunović iz Los Anđelesa., pišu "Novosti". Medeni mjesec riješili da provedu u Guči. Poveli i svatove - dvadeset dvoje Amerikanaca. Kažu da su željeli svojim prijateljima da pokažu šta je prava Srbija.
"I ja sam u svatovima. Oduševljen sam. Trebalo je da se sutra vratim u Ameriku, ali sam zamijenio kartu i produžio boravak dok se ne završi sabor", kaže Dasten Senders.
"Vi ste potpuno lud narod! Ovo mi je najbolji provod ikada u životu!", dodaje Amerikanac.
A dvoje Šveđena okusili šumadijski doručak, piše "Glas":
"Mi, u Švedskoj, inače, ne jedemo meso za doručak... Ovdje uzesmo pljeskavice, i - ne da su dobre, nego su najbolje koje smo ikad probali, a rakija je još bolja. Kakvo piće", pohvalili su se juče ujutru u centru Guče Kamila i Mac, Šveđani.
Došli su u srijedu, ostaju do ponedeljka, putuju sa švedskim duvačkim orkestrom...
"Gledali smo sinoć, pod šatrom, sviraju trubači, veseli se narod okolo, igraju po stolovima, i, niko nikog ne dira, niko se ne svađa... Prosto nevjerovatno", kažu Belgijanci - Ana i Gaspar.
Njih dvoje su muzičari, imaju svoj bend, prethodnih dana svirali su u Mađarskoj i Rumuniji...
"Vaši ljudi, vesele se ovde u Guči na divan način, tako su neposredni", kažu.
Dejvid i Kim iz Njemačke u Guči najviše vole tradicionalnu, etno muziku. Zbog toga su se i pomučili i došli...
"Čuli smo za ovaj festival preko prijatelja, onda na Internetu pogledali kako to izgleda i - evo nas ovdje... Muzika je fantastična", vele njih dvoje.
U podne, Gučom su u grupicama šetali, zajedno, Portugalci, Španci, Italijani, Francuzi... Kod spomenika trubaču, neki Francuzi stavili šešir na ulicu, uzeli gitare pa sviraju i pjevaju neku šansonu... Ispred, njihova drugarica žonglira...
Nemac Mišel se uhvatio u kolo, al nikako korak da uhvati:
"Ne mogu da pohvatam kad na koju stranu treba da "okrenem". Ovo je prebrzo za mene. Hoću dušu da ispustim. Trubaču, prekidaj i sviraj nešto laganije", viče Mišel, nakrećući iz "jelenka".
"Kad smo prije 49 godina počeli, a bilo je to davno, bila nas četiri orkestra na takmičenju, jedva se i mi sakupili, i nešto naroda u porti crkve, a evo šta Guča danas postade... - čudio se svoj toj gunguli Dragan Jovanović iz Dljina, koji je sa orkestrom pobijedio na prvom Dragačevskom saboru trubača...
U Guči juče su svirali trubački orkestri iz Čačka i Guče, danas, na pozornicu će trubači iz Akmačića kod Nove Varoši, iz Švedske i Amerike, "Traktorkestar" iz Berna, "Fešta bend" iz Slovenije, "Džipsi Mamba" iz Kočana...
Na drugoj strani ulice, nekim strancima uši su se toliko zacrvenile, da se to vidjelo sa deset metara, kada su njih troje, za osrednji ručak i to bez jagnjetine, konobaru izbrojali, koliko se vidjelo, četiri - pet hiljada dinara.
Šajkača sa kokardom košta 10 evra, šubara sa kokardom - 1.200 dinara, CD sa trubačima od 400 do 700 dinara.
Pala cijena Partizana
Jedino što je juče ujutru pojeftinilo su zastavice i dresovi sa obilježjima FK "Partizan", sa 900 dinara cijena pala na 700. A poslije prošlogodišnjeg hita - majice sa likom Milke Canić iz "Slagalice" ove godine se na gučanskom tržištu pojavila nova, koju je osmislio neki maštoviti "dizajner" kome je dosta Interneta.
Oko tri poslije ponoći dragačevska varoš polako se smiruje. Utihnule su trube, sve sem jednog orkestra s juga Srbije. Okupio ih Milan Minić iz Valjeva, pišu "Novosti".
Prigrlio dvije djevojke i naručuje šta da se svira. Kiti ih evrima. Za svaku pjesmu po pet evra. Umorni trubači gotovo zaspali. Mole ga da ih puste da idu na konak.
"Ne! Guča je jednom u godini, i hoću da uživam. U ponedjeljak se vraćam na posao", viče Milan.
Trubači i poslednje atome snage "ubacuju" u pleh. Kapelnik se u jednom trenu usudi da pita:
"Dokad, bate, da ti sviramo? Moramo da spavamo, umorni smo. Džaba ti novci."
Valjevac samo mirno pokaza rukom na brdo iznad gučke doline i reče:
"Kad iznad onog brda vidiš sunce. Ajde, sad: "Stani, stani, Ibar vodo".... "
(MONDO)