Policija ga je vezivala za banderu misleći da ih zafrkava, jednom je dočekan uz najveće počasti u motelu, a slučajno je upoznao i imenjaka.
"Ja sam Marko Milošević!", kazao je mladić.
"I otac vam je Slobodan Milošević?!"
"Jeste!" odgovorio je očekujući reakciju.
"Mora da se šalite..."
"Mnogi mi ne vjeruju, ali evo vam lične karte..."
Pisalo je, uvjerili su se novinari "Danasa", da se zove Marko Milošević, da mu je otac Slobodan i da živi u Beogradu!
Usljedila je zanimljiva priča o nevoljama koje su ga pratile u godinama odrastanja upravo zbog imena i prezimena, ali i očevih generalija.
"U vrijeme vladavine Slobodana Miloševića, kada je njegov sin bio 'bog i batina', bilo je krajnje dramatičnih situacija. Jednom se dogodilo da sam zaboravio tek izvađenu ličnu kartu, ali i vozačku dozvolu. Vozio sam očevog 'fiću'. Policija me zaustavila, predstavio sam se, rekao kako mi se zove otac i onda je počelo – maltretiranje", sjeća se ozbiljnim tonom Marko Milošević.
Opisuje i nezaboravnu scenu sa novobeogradskih ulica. Kaže da je sa njim u društvu bio školski drug koji se zvao Nikola Tesla. Kada se i on predstavio, jer je to tražila policija, usljedio je pravi šok. Strpali su ih u policijska kola i odveli na saslušanje.
Marko zatim potanko opisuju tu scenu:
"Ti si Marko Milošević?", upitao je zapovednički policajac.
"Da!", odgovorih u strahu.
"Otac ti se, kažeš, zove Slobodan!? Je l’ tako?!", trenirao je strogoću policajac.
"Da, da!", nastavio je Marko.
Nisu vjerovali, izgovorili su bujicu nepristojnih riječi, a onda je usljedila detaljna provjera. Utvrdili su da je ,,fića’’ zaista bio registrovan na ime Slobodana Miloševića i da je ,,običan’’ Marko zaista – Milošević! Lako su utvrdili i da se Markov prijatelj, koji se nenadano našao u ,,nebranom grožđu’’ zaista zove – Nikola Tesla!
Kasnije, poslije tog sumornog dana i prvog ozbiljnog susreta sa ,,čuvarima reda’’, usljedio je najdramatičniji događaj. Prije ravno deset godina, jedan policajac ga je vezao za električni stub, jer nije vjerovalo da se zove Marko Milošević i da mu je otac Slobodan. Kada je sve razjašnjeno bio je – suspendovan. To je Marku Miloševiću bila jedina satisfakcija, ali su traume ostale!
Bilo je, kaže Marko, i komičnih situacija. U jednom mestu u Makedoniji, u blizini grčke granice, gdje je prethodnog dana Slobodan, njegov otac, rezervisao prenoćište, rukovodstvo je shvatilo da se radi o predsjedniku Republike Srbije i dočekan je uz najveće počasti i – crveni tepih, a kada je razrjašnjen nesporazum, nastao je opšti smijeh.
Jednom, nenadano, sredinom avgusta kada su zavladale ljetnje vrućine, prije desetak godina Marko se susreo sa Markom Miloševićem, sinom nekadašnjeg predsjednika.
"U jednoj prodavnici u blizini Preševa, otac me je zamolio da kupim cigarete. Kada su prodavačice saznale moje ime, brzo su me uvele u jednu prostoriju u kojoj se sjedio, vjerovatno sa obezbjeđenjem, Marko Milošević. Rekao mi je da uzmem bilo koje slatkiše, što sam i učinio i brže-bolje napustio prodavnicu, a da tada nisam ni bio svjestan šta mi se dogodilo", kaže Marko Milošević, apsolvent Poljoprivrednog fakulteta iz Beograda.
Marko Milošević kaže da je lična karta prva stvar na koju misli kada kreće iz kuće. To mu je navika iz prošlih vremena. Događa se da se i sada neki policajci i službenici začude kada pročitaju njegovo ime u ličnoj karti, a nedavno ga je neka bankarska službenica priupitala kroz smijeh:
"Nisi ti onaj Marko, zar ne". „Ne, nisam“! – kazao je. „Baš šteta!“ – rekla je službenica.
(MONDO)