Na gradskom groblju u Užicama danas je održan zajednički ispraćaj sedmoro tijela tragično stradalih radnika u fabrici "Prvi partizan".
Prije toga je održan komemorativni skup. U Srbiji je danas dan žalosti,a u Užicu je juče proglašena trodnevna žalost.
Opelo su na užičkom groblju služili sveštenici užičke crkve, a pored brojnih Užičana i predstavnika grada, ispraćaju su prisustvovali i premijer Mirko Cvetković i ministar odbrane Dragan Šutanovac.
Tokom opela su se čuli jauci rodbine poginulih, dok je većina prisutnih plakala. Ispraćaj je održan po jakoj kiši.
Od sedmoro poginulih radnika Prvog partizana petoro će danas biti sahranjeno na užičkim grobljima, a dvoje sutra.
Na komemorativnom skupu, kome su prisustvovali članovi porodica nastradalih, rođaci, prijatelji, premijer Srbije, ministar odbrane i ministar unutrašnjih poslova, istaknuto je da su nastradali mladi ljudu koji su pošten zarađivali za život i da oni neće biti zaboravljeni.
Od nastradalih su se, u ime grada Užica i Fabrike "Prvi partizan", oprostili gradonačelnik Jovan Marković i direktor te fabrike Dobrosav Andrić, naglašavajući da svaka smrt boli, a da je posebno teška kada umiru mladi ljudi koji su još mnogo toga mogli da pruže.
Andrić je rekao da smrt uvijek boli i da se teško prihvata, a da je sedmoro radnika "Prvog partizana" zadesila u času kada su pošteno radili i zarađivali svoj hleb. Najteže je onima koji su ih najviše voljeli čiji bol je neutješan, a gubitak nenadoknadiv, rekao je on, poručivši da će "Prvi partizan" učiniti sve da pomogne porodicama.
On je istakao da je fabrika izgubila drugare i prijatelje s kojima su radnici dijelili i male i velike tajne i da, iako njih više nema, ostale su brojne drage uspomene koje ćemo čuvati.
Gradonačelnik Užica je rekao da je u čitavom gradu posebna tišina i velika žalost i da nema tih riječi koje bi mogle da iskažu svu tugu koja je prisutna u Užicu.
Marković je poručio da je ovo trenutak kada se "od svih nas očekuje da budemo mnogo humaniji i solidarniji nego što jesmo, obećavši porodicama nastradalih da će im lokalna samouprava pružiti svu moguću pomoć.
On je dodao da je grad Užice, kao i sama fabrika "Prvi partizan" dobila mnogobrojne telegrame saučešća s raznih strana, zahvalivši se svima na izrazima saučešća u bolu čitavog grada.
Svi stradali bili su zaposleni na odjeljenju barutnog punjenja, gdje je vatra i buknula, a zatim izazvala seriju žestokih eksplozija koje su za nekoliko minuta nad Užicem pronijele nesnosan miris zapaljenog baruta
U nesreći, koja se u toj fabrici dogodila u četvrtak uveče, u četiri eksplozije poginuli su Svetlana Đurić, Jasmina Ostojić, Gordana Đokić, Biljana Luković, Vida Terzić, Dragan Milovanović i Jelena Lončarević, a lakše je povrijeđeno 14 radnika.
Među stradalima Vidojka je jedina bila stalno zaposlena u “Prvom partizanu“, imala je 28 godina radnog staža. Dragan je radio na određeno vrijeme, a Jasminka, Svetlana, Jelena, Gordana i Biljana bile su angažovane preko Omladinske zadruge
Jasminka je najmlađa među stradalima i majka je trogodišnje djevojčice. Njen suprug Darko je takođe radnika u oboj fabrici, a te kobne noći su bili u istoj smjeni. On je izjavio za “Večernje novosti” da su se Jasminka i on dogovorili da iz fabrike zajedno krenu kući. Kada se desila eksplozija suprug je bio na drugom kraju fabrike.
” Zgrabio sam masku i potrčao sam u Jasminkinom pravcu, a onda sam ostao bez kiseonika. Polusvjestan, čekao sam kada će se pojaviti iz dima. Uzalud, poslije dva časa, rekli su mi da je moja ljubav mrtva”, neutješan je Darko.
I stradala Biljana Luković je, majka dvoje djece, zajedno sa svojim suprugom Radovanom, krenula u drugu smjenu, iz koje se neće vratiti. Supružnici su se rastali posljednji put, na ulazu. Radovan je bio 300 metara udaljen od supruge kada se čula eksplozija, potrčao je ka njoj ali je uspio da dođe samo do odjeljenja za kapisliranje.
” Tu sam sreo kolegu Paja, kukao je iz sveg glasa, htio je da se ubije, znao je da su ljudi stradali. Postalo mi je jasno, Biljana je ostala unutra, nema je više”, ispričao je Radovan.
Vida Terzić je jedna od žena koje nisu imale nikakvu šansu da se spasu. Njen suprug Milan kaže da je “Partizan“ za nju bio drugi dom.
”Nikada se nije razboljela, nikada nije uzela slobodan dan. Dobila je i nagradu za najboljeg radnika u namjenskoj “, kaže Milan. Iza Vide su ostala dvojica sinova, Nenad (19) i Predrag (22). Predrag je krenuo u treću smjenu, i on je radnik namjenske.
Pošta poginulima biće odata spuštenim državnim zastavama na pola koplja, minutom ćutanja i prilagođenim medijskim programima.
U Užicu je juče počela trodnevna žalost koju su proglasile gradske vlasti, a u tom gradu će danas biti održana komemorativna sjednica na kojoj će predstavnici grada i fabrike odati poslednju počast poginulim radnicima.
Potpredsjednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić izjavio je sinoć da je pregled nekoliko tijela nastradalih pokazao da je uzrok smrti radnika fabrike "Prvi partizan" najvjerovatnije gušenje ugljen-monoksidom, ali da postoji osnova za sumnju da je uzrok eksplozije ljudski faktor.
Dačić je u Dnevniku RTS-a kazao da su to prvi rezultati istrage koja je u toku, a da se konačni rezultati očekuju danas.
Na pitanje da li postoji osnova za sumnju da se radi o diverziji, Dačić je odgovorio da "nema nikakvih osnova da je u pitanju diverzija i da je ta mogućnost apsloutno otklonjena".
"Ako se potvrde ovi navodi do kojih se do sada došlo u istrazi, najvjerovatnije je riječ o ljudskom faktoru, odnosno nepravilnim procedurama na tom mjestu gdje se desila sama eksplozija - u skladištu baruta", rekao je Dačić.
On je potvrdio da radnici koji su nastradili nisu bili u tom prostoru već u drugom dijelu fabrike, takozvanoj elaboraciji. Pogledajte galeriju sa mjesta nesreće.
(Tanjug/MONDO)