Haški tribunal osudio je u ponedjeljak bivšu predstavnicu glavne tužiteljke Florans Artman na novčanu kaznu od 7.000 evra.
Tribunal ju je proglasio krivom za nepoštovanje suda jer je objavila dvije povjerljive odluke suda iz procesa protiv Slobodana Miloševića.
Sudsko vijeće predsjedavajućeg Bakone Molotoa iz Južne Afrike utvrdilo je da je Artmanova, objavljivanjem tih odluka u knjizi "Mir i kazna" i jednom tekstu, "namjerno i voljno ometala sprovođenje pravde" i time počinila krivično djelo nepoštovanja suda.
"Vijeće je utvrdilo da je optužena u svojoj knjizi i tekstu objavila sadržaj dvije odluke koje su u to vrijeme bile povjerljive i taj status imaju i danas", rekao je sudija Moloto.
Prema presudi, Artmanova je za povjerljiv status odluka pred Tribunalom znala, tim prije što ju je na to upozorio i sekretarijat suda, ali je, uprkos tome, odlučila da ih objavi, iako je kao bivša portparolka bila svjesna šta to znači.
Sudije su naznačile da postupci Artmanove mogu ugroziti saradnju država sa Tribunalom i narušiti povjerenje javnosti u Tribunal.
Kao olakšavajuću okolnost, sudsko vijeće je uzelo u obzir to što je dio informacija iz knjige Artmanove već bio objavljen, kao i to što "knjiga nije bila komercijalni uspjeh".
Artmanova je od 2000. do 2006. bila predstavnica za medije tadašnje glavne tužiteljke Tribunala Karle Del Ponte.
Poslije odlaska sa dužnosti, Artmanova je u svojoj knjizi i jednom tekstu tvrdila da su tim odlukama sudije Haškog tribunala učestvovale u prikrivanju ključnih dokumenata o umiješanosti SR Jugoslavije u genocid u Srebrenici tako što su odbile da skinu oznaku
povjerljivosti sa zapisnika Vrhovnog savjeta odbrane (VSO) koje je zvanični Beograd dostavio Tribunalu na suđenju Miloševiću.
U knjizi "Mir i kazna" i članku pod naslovom "Prikriveni ključni dokazi o genocidu", koji je objavio Bosanski institut, Artmanova je tvrdila da su sudsko i žalbeno vijeće Tribunala u postupku protiv Miloševića pogrešili kada su odobrili zahtjev vlasti SRJ da zapisnici VSO na suđenju Miloševiću budu korišćeni u redigovanoj verziji zbog zaštite nacionalnih interesa SRJ.
Zvanični Beograd je, po Artmanovoj, kasnije to iskoristio da spriječi upotrebu zapisnika u procesu pred Međunarodnim sudom pravde po tužbi BiH protiv SRJ zbog navodnog genocida.
Artmanova je u knjizi - napominjući da su "povjerljive" - citirala dvije odluke kojim je apelaciono vijeće Tribunala odbilo da na zahtjev Tužilaštva skine oznaku povjerljivosti sa dijelova zapisnika VSO.
"Pet sudija apelacionog vijeća tako je postalo dobrovoljnim saučesnicima manipulacije koju organizuju vlasti u Beogradu s jedinim ciljem da podstaknu jedno drugo pravosudno tijelo, Međunarodni sud pravde, da počini istu sudsku pogrešku, jer nema pristupa
dokumentima", napisala je u knjizi Artmanova.
Ona je sugerisala da zahvaljujući tim odlukama žalbenog vijeća Tribunala "informacije o direktnoj umiješanosti Srbije u rat u Bosni i pokolje u Srebrenici ostaju nedostupne Međunarodnom sudu pravde i javnosti".
Međunarodni sud pravde je u presudi, izrečenoj u februaru 2006, SRJ proglasio odgovornom što nije spriječila genocid u Srebrenici, ali ne i za sam genocid.
"Tužilaštvo nije u mogućnosti iznijeti taj skandal u javnost zato što su sudije svaku svoju odluku označili povjerljivom", napisala je u knjizi Artmanova.
Na kraju suđenja u junu ove godine, optužba je zatražila da Artmanova bude proglašena krivom i novčano kažnjena zato što je, uprkos nalogu suda, objavila dva povjerljiva dokumenta Tribunala.
Tužilac Brus Makfarlejn je kao "primjerenu", predložio novčanu kaznu između 7.000 i 15.000 evra.
Odbrana je, nasuprot tome, zatražila oslobađanje Artmanoe, tvrdeći da je ona pisala o sadržaju dokumenata koji su već bili objavljeni i da nije prekršila odluke Tribunala, niti izrazila nepoštovanje prema sudu.
Branilac Karim Kan tvrdio je da navodi optužnice nisu dokazani, a da bi osuđujuća presuda Artmanovoj imala poražavajući učinak na "slobodu izrazavanja i prava žrtava".
(Beta)