Optuženi pripadnici "Gnjilanske grupe" OVK Nazif Hasani i Ahmet Hasani negirali su da su učestvovali u mučenju i svirepim ubistvima civila na Kosovu
"Ja znam da nisam kriv i da sam nevin. Ne prihvatam ništa što piše u optužnici, to su laži. U to vrijeme nisam bio u Gnjilanu", rekao je Hasani izjašnjavajući se o navodima optužnice.
On je negirao da je sa ostalim pripadnicima jedinice učestvovao u mučenju, silovanjima i ubistvima civila zatvorenih u podrumu srednjoškolskog internata u Gnjilanu kako se navodi u optužnici, ističući da su optužbe svjedoka saradnika protiv njega "lažne".
"Da sam tako nešto uradio ne bih čekao kod kuće da me uhapse već bih pobjegao. Posljednjih godina povremeno sam radio i u Beogradu. Da sam izvršio ta krivična djela sigurno ne bih dolazio", naveo je on.
Hasani je rekao da je od početka NATO bombardovanja pa do kraja 2000. godine bio u Kumanovu u Makedoniji i da o tom boravku posjeduje dokument iz policije koji se nalazi kod njegove supruge.
On je potvrdio da mu je nadimak bio "Kačak" ali precizirajući da je to bilo tokom 2001. godine, kada je bio komandant jednog dijela Oslobodilačke vojske Preševa u kojoj je bilo 12 vojnika.
Na insistiranje sudskog vijeća da pojasni svoj angažman u Oslobodilačkoj vojsci Preševa, on je upitao: Da li se meni ovde sudi što sam bio pripadnik preševske vojske?.
Njegov brat Ahmet Hasani takođe je odbacio krivicu za zločine koji mu se stavljaju na teret navodeći da nije bio u Gnjilanu od juna do decembra 1999. godine i da sve što je rekao u policiji i pred istražnim sudijom bilo pod pritiskom.
Za zločine u opštini Gnjilane optuženo je 17 pripadnika nekadašnje OVK od kojih su osmorica u bjekstvu i sudiće im se u odsustvu, dok se devetorici sudi u Beogradu.
Oni su optuženi da su svirepo ubili najmanje 80 civila, dok su najmanje 153 osobe fizički zlostavljali i mučili, a zatim pustili.
Kako se navodi u optužnici, oni su zarobljenim civilima lomili prste četvrtastom cijevi, motorcanglama vadili nokte i zube, ubadali jezik nožem, zakucavali upaljač kroz otvor na lobanji, davili ih kesom i žicom davilicom, odsjecali im polne organe mačetama, nožem sekli grkljane i silovali veći broj žena.
Da bi prikrili tragove zločina, tijela su komadali sekirom i ručnom testerom, potom su stavljali u džakove, odnijeli i ubacili u kontejnere pored Doma internata, tijela nekih ubijenih su bacali kroz prozor zgrada i u Livočko jezero.
(Beta)