Tužilac Haškog tribunala utvrdio da je cilj operacije, Tuđmana i optuženih bio uklanjanje Srba iz Hrvatske.
U završnoj riječi na suđenju hrvatskom generalu Antu Gotovini pred Haškim tribunalom, tužioci su tvrdili da su tokom procesa dokazali da je trajno uklanjanje Srba iz Kninske krajine bilo cilj operacije Oluja u avgustu 1995. i tadašnjeg vrha Hrvatske, na čelu s Franjom Tuđmanom.
General Gotovina (53) optužen je, kao individualno i komandno odgovoran, zajedno s generalima Ivanom Čermakom (59) i Mladenom Markačem (53), za progon; prisilno premještanje i deportaciju; pljačkanje javne i privatne imovine; bezobzirno razaranje naselja; ubistva i nehumana djela i okrutno postupanje prema srpskim civilima u Kninskoj krajini tokom i poslije Oluje, od 4. avgusta do kraja septembra 1995.
U završnom pisanom podnesku, objavljenom na 15. godišnjicu Oluje, tužilaštvo je zatražilo da Gotovini bude izrečena kazna od 27 godina zatvora, a da trećeoptuženi Markač bude kažnjen zatvorom dugim 23 godine. Za drugooptuženog Čermaka, tužioci su predložili zatvorsku kaznu od 17 godina.
Tužilac Alan Tiger naglasio je da dokazi potvrđuju da su optuženi bili učesnici u zajedničkom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo protjerivanje srpskog stanovništva iz Kninske krajine. Na čelu tog poduhvata bio je, po riječima tužioca, tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.
Cilj je postignut "nezakonitim bombardovanjem" Knina i drugih gradova u Krajini "usmjerenim na civile", tokom Oluje, 4. i 5. avgusta 1995, a zatim i sistematskom kampanjom paljenja, pljačkanja i uništavanja imovine Srba kako bi se onemogućio njihov povratak, podvukao je Tiger.
General Gotovina je kao komandant vojnog područja Split zapovedao operacijom Oluja; drugooptuženi Čermak bio je vojni komandant grada Knina i okoline, a trećeoptuženi Markač je, kao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Hrvatske, zapovjedao jedinicama specijalne policije.
Naređenje da gradovi budu bombardovani dao je Gotovina, precizirao je tužilac, a to naređenje bilo je rezultat sastanka vojnog vrha s predsjednikom Tuđmanom na Brionima, 31. jula 1995.
Po Tigerovim riječima, na tom sastanku - kome su, između ostalih, prisustvovali generali Gotovina i Čermak, i ministar odbrane Gojko Šušak - "naglašena je važnost da bombardovanjem bude izazvano bjekstvo civila".
Na tom sastanku, Tuđman je naglasio da srpskim civilima tokom bombardovanja valja ostaviti izlazni koridor. "Tako ćemo im dati put, sve tobož garantujući im ljudska prava", rekao je hrvatski predsjednik, uz prigušeni osmijeh, po snimku razgovora koji je citirao tužilac Tiger.
Tvrdnju Gotovinine odbrane da su civili evakuisani u skladu s planom njihovih političkih lidera, zastupnik optužbe je pobijao pozivajući se na iskaze svjedoka da su Krajinu napustili zbog bombardovanja, "zato što nisu imali drugog izbora", a da poziv na evakuaciju nisu ni čuli.
Kako je dogovoreno na brionskom sastanku, po riječima Tigera, bombardovanje krajiških gradova, hrvatske vlasti su propratile i psihološkom kampanjom u kojima su lecima i radio emisijama pripisanim rukovodstvu RSK pozivali Srbe na bjekstvo.
"Predsjednik Tuđman i drugi zatim su primjenili mjere u cilju onemogućavanja povratka Srba... Sela i gradove palili su, a zaostale civile ubijali Gotovinini i Markačevi ljudi... General Čermak negirao je zločine, odbijao da pokrene istrage i kazni počinioce, te zaustavi zlodjela... Tajno je i bez istrage sakupio i pokopao stotine tijela... Sve je to stvorilo klimu nekažnjivosti", naznačio je Tiger.
Da zločini koji su pratili Oluju nisu mogli biti počinjeni bez znanja i odobrenja hrvatskih vlasti, potvrdio je i tadašnji ambasador SAD u Hrvatskoj Piter Galbrajt (Peter Gallbraith), svjedočeći na suđenju, podsjetio je tužilac.
Gajlbrajt je posvjedočio i da mu je Tuđman otvoreno rekao da se svim "Srbima ne može dozvoliti da se vrate".
Kao ideološki temelj za operaciju protjerivanja srpskog stanovništva, tužilac je naveo više puta javno izraženo uvjerenje predsjednika Tuđmana da višenacionalne države "nisu održive" i da "Srbi pripadaju drugoj civilizaciji i ne spadaju zajedno s Hrvatima".
Tiger je citirao riječi Tuđmana i njegovih saradnika da su "Srbi strano tijelo, rak na mekom tkivu Hrvatske".
"Tuđman je vjerovao da su Srbi u Hrvatskoj suviše brojni i da stoga predstavljaju stratešku prijetnju. Rješenje je bilo - preseliti ih na drugo mjesto", kazao je zastupnik optužbe.
Tužioci nastavlju završnu riječ na suđenju Gotovini, Čermaku i Markaču.
U završnom pisanom podnesku, haško tužilaštvo navelo je da su tokom i poslije operacije Oluja, 4. i 5. avgusta 1995, "počinjeni nasilni zločini uključujući ubistva; sprovedena je sistematska pljačka i bezobzirno razaranje imovine Srba; blizu 90.000 Srba je nasilno raseljeno s jasnom namjerom da se više nikada ne vrate; preduzeti su smišljeni koraci da se obezbjedi da to raseljavanje bude trajno, a u istom cilju bila je obmanuta i međunarodna zajednica.
Nijedan od optuženih nije pokazao nikakvo kajanje", piše u podnesku tužilaštva.
Gotovina, Čermak i Markač "igrali su aktivnu i suštinsku ulogu u protjerivanju srpskog stanovništva iz Krajine" i "dijelili su zajedničku zločinačku namjeru, te doprinijeli njenom sprovođenju", pri čemu je tokom Oluje protjerano "približno 90.000 Srba, a ubijene su najmanje 324 osobe", dok se broj uništenih kuća procjenjivao na 60 do 90 odsto.
Tadašnjeg hrvatskog predsjednika Tuđmana tužioci opisuju kao "glavnog ideologa, tvorca politike i stratega među članovima udružnog zločinačkog poduhvata".
Trojici generala u penziji Hrvatske vojske Tribunal je od 11. marta 2008. sudio po optužnici za progon srpskog stanovništva iz Kninske krajine i druge zločine tokom i poslije operacije Oluja, sprovedene početkom avgusta 1995. Izvođenje dokaza na suđenju zvanično je okončano u petak, 11. juna.
Tokom 303 radna dana, iskaz je dao 81 svjedok optužbe, a u odbranu optuženih generala svjedočilo je 57 svjedoka - 29 za Gotovinu, 19 za Čermaka i 13 za Markača.
Generala Gotovinu Haški tribunal je za zločine u Oluji optužio 2001. godine, a on je bio u bjekstvu do decembra 2005. kada je uhapšen u Španiji. Od tada je u pritvoru Tribunala u Sheveningenu.
Optužnica protiv Čermaka i Markača podignuta je 2004. i oni su se odmah dobrovoljno predali Tribunalu, a zatim su bili pušteni na privremenu slobodu do početka suđenja. General Čermak je nekoliko puta puštan na privremenu slobodu i tokom procesa.
Sva trojica su u prvom pojavljivanju pred sudijom izjavili da nisu krivi za zločine za koje su optuženi.
(Beta)
