Na današnji dan 1943. kod sela Jabuka između Pljevalja i Prijepolja, u četničkoj zasjedi, poginuo je jedan od najpoznatijih partizana, narodni heroj Boško Buha.
Vjerovatno najčuveniji partizanski bombaš rođen je 1926. godine u slavonskom selu Gradina kod Virovitice.
Kao dijete siromašnih seljaka, koji su posle Prvog svjetskog rata kolonizovani u Podravini, Boško Buha je posle završene osnovne škole, gde je bio dobar đak, ostao na selu.
Nakon uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine, čim je počelo nasilno iseljavanje Srba iz Hrvatske, Buha dolazi u Mačvu i stupa u Mačvanski partizanski odred.
Kao jedan od najmlađih i najmanjih boraca bio je omiljen i poznat u odredu.
Kratko vrijeme je bio na liječenju u oslobođenom Užicu, a prilikom povlačenja partizanskih snaga iz Srbije, i Boško se povlači s borcima Užičkog partizanskog odreda.
Hrabar, sposoban i odlučan da se dokaže, Boško Buha posle formiranja Druge proleterske brigade, ulazi kao borac u sastav njenog 4. bataljona.
Istakao se kao jedan od najveštijih bombaša u nizu borbi na Gatu, Kozari, Tarčinu, Kupresu, Jajcu, Livnu i drugim mjestima gdje se borila njegova proleterska brigada.
Omiljen među borcima zbog svoje mladosti i cijenjen zbog hrabrosti, Boško Buha odlazi kao delegat Druge proleterske brigade na prvi Kongres Ujedinjenog saveza antifašističke omladine. Imao je tada tek šesnaest godina.
Ja ću da vam pričam, drugovi, kako mi idemo na bunkere
Malog rasta pa se uzdizao na prste kako bi se video iza govornice, svoj govor je počeo riječima "Ja ću da vam pričam, drugovi, kako mi idemo na bunkere…" i vrlo upečatljivo pričao je kako se on i njegovi drugovi veru i po vrhovima kuća i kroz dimnjake bacaju bombe na ustaše, što je izazvalo oduševljenje među delegatima.
Kongresu je prisustvovao i Josip Broz Tito u svojstvu Vrhovnog komandanta.
Tito je po završetku Konresa primio delegaciju Druge proleterske brigade i pozdravio Buhu.
Priča se da je Tito posle razgovora ponudio delegate cigaretama. Boško je rekao da ne puši, ali je zatražio jednu cigaretu za političkog komesara bataljona Jevrema Popovića. Tito mu je na to dao još dvije cigarete sa savjetom da ih da komandantu bataljona.
Prilikom rastanka Tito je Bošku poklonio ručni sat i nalivpero.
I u kasnijim borbama Druge proleterske divizije na Neretvi i Sutjestci, Buha je ispoljio veliku hrabrost.
Smrt kod Jabuke
Posle mjesec dana odmaranja, 20. avgusta 1943. Druga proleterska divizija se po naređenju Vrhovnog štab prebacila iz istočne Bosne u dolinu Drine i odatle krenula ka Sandžaku i Crnoj Gori.
Nakon oslobođenja Pljevalja, dok je Štab brigade pripremao napad na Prijepolje, mnogi borci Druge proleterske brigade su postali politički radnici na oslobođenoj teritoriji uključujući i Buhu koji je dolazio na skupove građana, a najviše na skupove omladine i pričao o svojim bombaškim iskustvima.
Nakon oslobođenja Prijepolja, Boško Buha je sa doktorkom Sašom Božović i komandirom brigadne bolnice Bogdanom Radanom krenuo kamionom iz Pljevalja za Prijepolje po sanitetski materijal.
U blizini sela Jabuka, koje se nalazi na polovini puta između Pljevalja i Prijepolja, kamion u kome su bili naišao je na četničku zasjedu. Buha i Radan su poginuli a doktorka je zarobljena.
Nakon dobijanja vijesti o zasedi Četvrti užički bataljon je pošao u napad na četnike, oslobodio doktorku Božović a tijela Boška Buhe i Bogdana Radana su prenijeli u Pljevlja gdje su i sahranjeni.
Oproštajni govor je održao Slobodan Penezić Krcun, politički komesar Druge proleterske divizije.
Narodnim herojem proglašen je 20. decembra 1951. godine, povodom desetogodišnjice Jugoslovenske narodne armije.
Dečak ratnik koji je za dvije godine ratovanja prošao sito i rešeto najkrvavijih partizanskih bitaka bio je jedan od najmlađih boraca i simbol borbe i stradanja mladih u Narodnooslobodilačkoj borbi.
Spomen-dom “Boško Buha” u selu Jabuka izgrađen je 1964. godine a na mjestu Boškove pogibije bio je postavljeni kameni beleg sa natpisom "Ovde je 1943. godine poginuo pionir, borac i narodni heroj Boško Buha", pored koga je posađeno 17 borova u znak broja godina koliko je Boško imao u trenutku pogibije.
Na ovom mjestu je kasnije napravljen Memorijalni kompleks “Boško Buha”, koji je jedinstven po tome što su ga izgradila djeca - sredstava za njegovu izgradnju prikupljena su od tzv. “pionirskog dinara”.
Početkom godine najavljena je prodaja Memorijalnog kompleksa koja je izazvala burne reakcije stručne i šire javnosti zbog čega je otkazana u februaru, nedelju dana uoči planiranog javnog nadmetanja u Beogradu.
