Milivoje Lovrenović (50), osumnjičen za likvidaciju Strahinje Stojanovića, još izmiče istražiteljima, ali njegovo angažovanje i način egzekucije pokazuje da su ubice koje su sticale iskustvo na ratištima u SFRJ i dalje na cijeni.
Lovrenović, koji je rodom iz Hrvatske, a posljednjih decenija živi u Gradišci u Republici Srpskoj, mladost je proveo na ratištima gdje je, kako se sumnja, naučio neke vještine koje su ga preporučile naručiocu ubistva Strahinje Stojanovića, 13. septembra ove godine na Novom Beogradu.
"Specijalisti za podmetanje eksploziva, bar većina njih, prošla je vojnu obuku. I većina ovakvih egzekucija u Beogradu povezuje se upravo sa bombašima iz Bosne i Hercegovine, koji su se kalili na ratištima. U Srbiji su skoro svi bombaši zanat pekli tako. Bio je samo jedan Novosađanin, civil kako bi rekli, koji nije tu vještinu naučio u vojsci, već sam. Bio je inženjer elektrostruke i pravio je eksplozivne naprave po narudžbini, ali ih nije on podmetao", kaže sagovornik "Blica" iz bezbjednosnog sistema.
Od ratova na tlu bivše SFRJ je prošlo više od dvije decenije. U vojnim jedinicama upoznali su dobro dinamit, sva njegova svojstva, prošli obuku, i narednih godina imali su prilike da stečeno znanje unovče na kriminalnoj sceni Balkana.
"To nisu starci, sada su oni sredovječni ljudi. Imaju znanje u rukama, a tokom godina trebalo bi da su stekli i smirenost. Znaju kako da postave eksplozivnu napravu a da pri tom ne dovedu u opasnost svoj život, kao što je svojevremeno Strahinja Rašeta poginuo pokušavajući da digne u vazduh prijatelja. Oni nisu članovi klanova, kriminalnih grupa. Ti ljudi rade po principu - ko im plati", objašnjava on i dodaje:
"Naručilac ih angažuje da naprave eksplozivnu napravu, postave je i ubiju metu. To je zadatak, njih ne interesuje motiv egzekucije i dobro naplate ono što su odradili".
Iako bombaši uglavnom rade samostalno, nesumnjivo je, međutim, da moraju da imaju logističku podršku.
"Ubica Strahinje Stojanovića znao je i kako da pojača razorno dejstvo bombe stavljanjem matica. S druge strane, čini mi se da je zatajila logistika neophodna u ovakvom ubistvu. Da li je odrađeno prebrzo, bez dobrog osmatranja terena i potencijalne žrtve? Nijedan ozbiljan profesionalni ubica ne bi dozvolio da ga snime kamere u blizini mjesta likvidacije Stojanovića. Kamere su snimile bjekstvo, a rekonstruisano je i njegovo kretanje prije zločina", navodi on i dodaje:
"Uprkos tome što ima 'zanat' u rukama, svoje vještine nije prilagodio novim trendovima - sigurnosnim kamerama i kako ih obići. Sve to će ga, vjerujem, skupo koštati, jer ni naručilac egzekucije Stojanovića neće mirno reagovati na mogućnost da bombaš padne u ruke policije i oda ga".
Sagovornik podsjeća i na to da su za većinu onih rasvijetljenih ubistava eksplozivom, osumnjičeni oni koji ranije nisu imali baš dodirnih tačaka sa postavljenim eksplozivnim napravama, kao što je, recimo, Darko Dulović, koji se tereti za likvidaciju Siniše Milića Bosketa. Ostavio je svoje biološke tragove na napravi i to je pomoglo istražiteljima u njegovoj identifikaciji.
Oni "ozbiljni bombaši", sa višegodišnjim ili, bolje rečeno, višedecenijskim iskustvom, otiske ili DNK profil ne ostavljaju na eksplozivnoj napravi. Ali svaka eksplozivna naprava ima "pečat" onoga ko ju je napravio i postavio, pa istražitelji mogu da po tome povežu likvidacije.
Eksploziv u ratu klanova
I u aktuelnom ratu kotorskih klanova je korišćen eksploziv. Na taj način su ubijeni Đorđije Božović, Goran Biskupović, Miloš Bošnjak, Đorđe Sekulović, Milan Peković, Boško Božović, Dražen Čađenović, Predrag Pedo Pejović, Nikola Ćupić, Petar Muhadinović, dok su od aktiviranja eksploziva ranjeni Marko Martinović, Duško Roganović, Dragan Damjanović, Aleksandar Keković i Jelena Korać.
Nijedan od ovih zločina nije rasvijetljen, mada je svojevremeno svjedok-saradnik, poznatiji kao Jadranko Jonski, rekao da je eksploziv podmetnut ispod automobila Duška Roganovića stigao iz Novog Sada.
Nestanak bombaša iz Bosne
I eksplozivnu napravu, podmetnutu ispod "škode" Gorana Mijatovića Mite, predsjednika FK "Bežanija", sada već davne 2006. godine, postavila je ekipa iz BiH. Zanimljivo je da se bombašu Slaviši Bilincu gubi trag ubrzo poslije postavljanja eksploziva i skoro 14 godina nema podataka o njemu.