SAD su dale 2006. godine 11 preporuka vladi Srbije za brže hapšenje Ratka Mladića, ali je ona djelimično ispunila samo dvije, objavio je "Vikiliks".
Sjedinjene Američke Države dostavile su jula 2006. godine Vladi Vojislava Koštunice 11 preporuka kako bi se ubrzalo hapšenje Ratka Mladića, ali je američka ambasada u Beogradu poslije tri mjeseca izrazila duboku zabrinutost zbog opstrukcije tih prijedloga.
U kratkom sadržaju procjene onoga što je Vlada Srbije učinila u pogledu ovih prijedloga, koje je danas objavio britanski "Gardijan", navodi se da Vlada, prvenstveno zbog otpora samog premijera (Koštunica), nije u potpunosti sprovela nijednu preporuku, a da su samo dvije djelimično sprovedene.
U zaključku objavljenog dokumenta ističe se da nije sproveden najvažniji element prijedloga - da Koštunica i Vlada doslijedno pokažu javnosti da su ozbiljni u pogledu hapšenja Mladića.
Prvi prijedlog SAD-a bio je da Koštunica javno pozove da se Mladić što prije uhapsi, naloži svim zvaničnicima Vlade da učine sve kako bi postigli ovaj cilj i upozori da će oni koji budu to sprječavali odmah biti uklonjeni sa položaja, kao i da zatraži pomoć građana.
Za tri mjeseca sprovođenja Akcionog plana, Koštunica je dva puta rekao da Mladić treba da bude "priveden i predat" Haškom tribunalu, a nijednom da on treba da bude "uhapšen", iako je eksplicitino uvjeravao američkog ambasadora da će to učiniti, a u oba navrata je kritikovao Bosnu zbog "ruganja pravdi", jer nije uhapsila generala Dudakovića zbog zločina nad Srbima, navodi se u objavljenoj depeši.
Koštunica, takođe, nijednom nije zatražio pomoć javnosti, nije javno pozvao tajne službe da ga nađu i uhapse, niti je javno zaprijetio da će kazniti pojedince koji mu budu pomagali, navodi se u ovom dokumentu.
U skladu sa drugim prijedlogom, Koštunica je, zajedno sa ministrom unutrašnjih poslova Draganom Jočićem, trebalo da izda javna uputstva svim bezbjednosnim jedinicama u Srbiji da sva sredstva usmjere na hapšenje Mladića, ali ocjenjuje se da to nije učinjeno, niti da postoji plan da se učini.
Treći prijedlog SAD-a je bio da srpske snage bezbjednosti počnu efikasnu potragu prema smjernicama Američke šerifske službe, što takođe nije učinjeno niti planirano.
Američki šerifi su 2005. godine dostavili detaljne informacije ministru Jočiću, uključujući posebne preporuke o strukturi i hijerarhiji efikasne jedinice za ovu akciju.
U objavljenoj depeši se, takođe, navodi da su propusti u saradnji između službi bezbjednosti u Srbiji i izostanak rezultata u značajnoj mjeri rezultat ''labave i neefikasne operativne strukture koju je ustanovila Vlada Srbije'', kao i da su operativne mjere uglavnom iste kao i prije Akcionog plana.
Četvrti prijedlog je bio da Koštunica privatno pozove Srpsku pravoslavnu crkvu da javno podrži hapšenje i izručenje Mladića, što nije učinjeno, niti planirano.
Peti prijedlog je bio da srpska Vojnobezbjednosna agencija, sa premijerom i predsjednikom Borisom Tadićem na čelu, podijeli povjerljive informacije koje su prije toga bile predstavljene Vrhovnom savjetu odbrane sa američkim ambasadorom i odabranim ambasadorima zemalja EU, što nije učinjeno niti je planirano.
Prema šestom prijedlogu, tadašnji ministar odbrane Zoran Stojković trebalo je da objavi otvaranje zvanične istrage o Mladićevim pomagačima, zasnovane djelimično na nalazima Komisije Republike Srpske za utvrđivanje istine o Srebrenici, što nije učinjeno, niti je planirano, navodi se u depeši i ističe da su Stojkovićeva nastojanja u Tribunalu od jula te godine u najvećoj mjeri bila kontraproduktivna.
Sedmi prijedlog je bio da se u sklopu ove istrage, osumnjičeni za pomaganje Mladiću ili oni koji o mreži pomagača imaju informacije odmah privedu radi ispitivanja ili pritvore, a da se među njima nađu istaknute osobe, kao što je bivši sef vojno-obavještajne službe Aca Tomić, bivši načelnik generalštaba Branko Krga i Mladićev sin Darko, što nije učinjeno.
U okviru osmog prijedloga, Koštunica je trebalo da predloži parlamentu novi zakon kojim bi se uvele dodatne krivične kazne za svakoga ko na bilo koji način pomaže osobama optuženim za ratne zločine, što nije učinjeno.
Deveti prijedlog američke vlade odnosio se na to da Vlada Srbije treba da pripremi izvještaj o Mladiću, koji bi naročito obuhvatio informacije o ratnim zločinima za koje je optužen, i da taj izvještaj učini dostupnim za javnost, što takođe nije učinjeno, navodi se u depeši i ističe da Koštuničina vlada "praktično ništa nije učinila kako bi Mladićeve zločine stavila u kontekst".
Deseti prijedlog je bio da Koštunica formira međuagencijski akcioni tim u Srbiji na čelu sa specijalnim tužiocem za ratne zločine, koji bi bio zadužen za lokaciju i hapšenje Mladića i drugih istaknutih bjegunaca, što je samo djelimično sprovedeno.
U dokumentu se navodi da je akcionom timu, formiranom po nalogu Tribunala tokom pregovora o Akcionom planu, a ne prema prijedlozima američke vlade, nedostajala centralizovana, dobro obezbjeđena struktura koju su predložili američki šerifi.
Poslednji prijedlog američke vlade bio je da Srbija pomogne da se uspostavi regionalni akcioni tim i da aktivno učestvuje u njemu radi koordinisanja napora različitih policijskih i obavještajnih službi u regionu kako bi se pronašle i uhapsile osobe optužene za ratne zločine, a u ocjeni sprovođenja ovog prijedloga navodi se da je inicijativa u tom pravcu započeta i da je održan jedan sastanak.
(Tanjug)
