Miodrag Dakić iz Centra za životnu sredinu za MONDO govori o uticaju katastrofalnih poplava na zagađenje životne sredine.
Međutim, mnogi i dalje ne mogu da borave u svojim kućama i stanovima, a veliki broj ljudi je izgubio i izvore prihoda, jer je ogroman broj stradalih u seoskim područjima koji su se bavili poljoprivrednom i stočarstvom.
Prema preliminarnim procjenama ukupne štete od poplava u BiH mjere se milijardama maraka, a oporavak društva i privrede mogao bi da traje i do deset godina.
Nevolji tu, međutim nije kraj. U nesreći koja nas je zadesila nisu stradali samo ljudi i materijalna dobra nego i životna sredina - voda, vazduh, zemljište, biljni i životinjski svijet.
Tim povodom razgovarali smo sa Miodragom Dakićem, koordinatorom programa energija i klimatske promjene u banjalučkom Centru za životnu sredinu.
Pitali smo ga da li su poplave definitivno posljedica klimatskih promjena nastalih pod uticajem čovjeka?
"Ovo je veoma relevantno pitanje o kojem se skoro uopšte nije govorilo za vrijeme i nakon poplava. Štaviše, u medijima je prisutan nevjerovatno veliki broj potpuno pogrešnih informacija o uzrocima poplava.
Centar za životnu sredinu već godinama upozorava javnost i nadležne institucije o potrebi da se pitanju klimatskih promjena posveti mnogo veća pažnja. Globalna naučna zajednica je gotovo potpuno jednoglasna u stavu da se klimatske promjene dešavaju i da ukoliko veoma brzo ne promijenimo način na koji živimo, posebno u razvijenim i zemljama u razvoju, posljedice po ljude kao vrstu i veliki broj drugih živih bića mogu biti katastrofalne", kaže Dakić.
On kaže da osim navede štete po živi svijet, možemo bez ikakve sumnje reći da su poplave uticale i na ogromno zagađenje voda.
"Osim slika koje smo imali prilike vidjeti sa brdima plutajućeg otpada koja su se nakupljala na mjestima gdje su rijeke, ili ono što smo smatrali rijekama, nailazile na prepreke ili gdje je voda usporavala, u vodama su završile sve hemkalije, goriva, maziva i druge zagađujuće materije iz domaćinstava i privredih subjekata koji su bili poplavljeni.
Imali smo priliku vidjeti na video zapisima koji su kružili društvenim mrežama, a dobili smo i informacije sa terena, da se na mnogim mjestima kabasti otpad iz domaćinstava bacao u rijeke. Tome je razlog veoma niska svijest građana, ali vjerujem da je jedan broj građana to radio, jer lokalne vlasti nisu na vrijeme obezbjedile odvoz otpada, pa su to ljudi radili iz straha od zaraze.
Takođe, dobili smo informacije da su neki taj otpad palili, ponovo iz razloga jer lokalne vlasti nisu obezbjedile odvoz. Zato možemo govoriti i o zagađenju vazduha koje je nastalo paljenjem raznovrsnog otpada.
Treba pomenuti i uticaj na zemljište, koje uglavnom ne vidimo kao veoma važan resurs, iako nam od zemljišta bukvalno zavisi život. Sa jedne strane zemljište je pretrpilo veliku štetu jer su ogromne količine zemljišta saprane i odnesene vodama u Savu i dalje Dunavom prema Crnom moru. Na taj način se smanjila količina plodnog zemljišta, a ono se veoma sporo stvara, tako da je to nenadoknadiv gubitak.
Sa druge strane tu je pitanje zagađujućih materija koje je voda pokupila iz domaćinstava i firmi, jer je dio tih materija ostao na poljima na mjestima gdje je voda izgubila onu razornu snagu. Ukoliko se to zemljište obrađuje, dio tih štetnih materija može završiti i u našim tanjirima. Ne želim da stvaram paniku, jer će vremenom većina tih materija biti svedena na neškodljivu mjeru, a postoje i metode kako se zemljište može revitalizovati u kraćem vremenu."
Koje životinje su nakon poplava najugroženije?
"Do sada su predstavnici institucija prebrojali ljudske žrtve poplava, međutim niko ne može čak ni okvirno utvrditi koliko je životinja stradalo u ovim poplavama. Taj broj sigurno nije mali, posebno one koje žive u nizinskim predjelima, koje se sporo kreću, tj. sve one koje nisu mogle pobjeći na neko sigurnu lokaciju. Takvih mjesta je bilo veoma malo u poplavljenom području.
Svjedoci smo da se u medijima širila panika o zmijama koje su se pojavile nakon poplava, pa su stručnjaci koji se bave gmizavcima pokušali da demantuju pogrešne informacije, jer velika većina zmija u nizinskim krajevima i uz vodene tokove nisu otrovnice.
Štaviše, imajući u vidu da se stanovništvo istovremeno alarmiralo o pojavi velikog broja glodara, upravo zmije su najbolji saveznik ljudima u borbi protiv glodara, koji mogu da prenose razne vrste zaraznih bolesti.
Generalno, možemo reći da je većina životinja ugrožena ovim poplavama, osim možda životinja koje se hrane lešinama, jer i pored svim napora koji se ulažu sigurno određen broj uginulih životinja neće biti pronađen."
Dakić smatra da o klimatskim promjenama ne smijemo govoriti kao nečemu što će se možda dogoditi u budućnosti, već kao o našoj realnosti.
"Posljednjih desetak godina je očito da nas mnogo češće pogađaju sušni periodi, poplave, neuobičajeno visoke ili niske temperature, a to nije slučaj samo kod nas, već širom svijeta, samo što se takve informacije kod nas ne prenose dovoljno sistematično, tako da ljudi uglavnom nisu svjesni ovog zabrinjavajućeg trenda. Ove poplave trebale bi da nas konačno osvijeste da moramo mnogo više pažnje posvetiti razumijevanju životne sredine i svijeta oko nas."
Da li mi i naše vlade možemo išta da uradimo protiv globalnog zagrijavanja, ako mnogo veći "igrači" to ne žele? Na primjer, Američki kongres se i dalje kloni usvajanja zakona koji bi suzbio efekte globalnog zagrijavanja...
"Istina je da SAD i još neke zemlje koje imaju velike emisije gasova staklene bašte se nisu obavezale da će raditi na potrebnom smanjenju emisija. Međutim, istina je i da SAD i druge zemlje rade mnogo više na uvođenju obnovljivih izvora energije i nekim drugim pozitivnim mjerama, o čemu se kod nas malo govori.
Druge zemlje nam ne mogu biti opravdanje da mi ne počnemo da uvodimo dugoročno održive mjere, koje su dobre za klimu, životnu sredinu i buduće generacije.
"Teorija zavjere o HAARP sistemu je klasično poricanje stvarnosti i traženje odgovora i izgovora za poplave u nekim centrima moći koji navodno žele da naude Srbima i drugim 'neposlušnim narodima'. Tu sigurno ima dosta paranoje, ali vjerujem da to neki to koriste iz interesa da se šire dezinformacije kako se građani ne bi zapitali o odgovornosti nas kao društva, a posebno odgovornosti vlasti za propuste u proteklom periodu i tokom poplava, koji su doveli do posljedica koje nisu morale biti ovako velike. Ovdje mislim na potpredsjednika RS Emila Vlajkija koji je nedavno na svom blogu napisao da su poplave posljedice korištenja HAARP sistema, a da kao dokaz nije ponudio ništa osim špekulacija. To je sramota za osobu koja obavlja tako visoku političku funkciju", kaže Dakić.
Kada se govori o klimatskim promjenama, tu su dvije grupe aktivnosti koje bi nadležne institucije, uz podšku svih drugih relevantnih subjekata u društvu, trebale provoditi. Jedna grupa su aktivnosti na smanjenju negativnog uticaja na životnu sredinu, koje uključuju smanjenje broja izvora gasova staklene bašte, kao sto su npr. nove termoelektrane, te aktivnosti koje povećavaju prirodni kapacitet ekosistema koji izvlače gasove staklene bašte iz atmosfere, kao npr. pošumljavanje.
Na žalost, naše vlasti rade upravo suprotno, grade postrojenja i omogućavaju sve veće emisije, a sa druge strane se ne radi dovoljno na pošumljavanju i zaštiti područja sa ekosistemima od izuzetne vrijednosti.
Druga grupa aktivnosti koje se tiču klimatskih promjena je vezana za smanjivanje posljedica klimatskih promjena na određenom području. Upravo na primjeru poplava možemo vidjeti da vlasti nisu gotovo ništa uradile da bi pripremili za mnogo manje poplave od ovih koje su nas zadesile. Međutim, ono što je najvažnije jeste rad na stvaranju zajednica koje su otpornije na posljedice klimatskih promjena".
Na kraju razgovora za MONDO Miodrag Dakić kaže da bi nadležne institucije u narednom periodu trebale da provedu neophodna istraživanja kako bi se utvrdio uticaj na životnu sredinu, te preduzele hitne mjere na otklanjanju posljedica.
"Paralelno se mora raditi na aktivnostima koje će u budućnosti svesti na najmanju moguću mjeru posljedice od sličnih vremenskih nepogoda, jer klimatske promjene su na žalost naša realnost kojoj se moramo prilagoditi.
Te aktivnosti se moraju raditi u saradnji sa svim institucijama u BiH, ali i zemljama u regionu i svijetu. Republika Srpska ima šansu da postavi zdrave temelje u Prostornom planu RS do 2025. godine, koji je trenutno u izradi, a koji predstavlja najvažniji dokument za upravljanje resursima određenog prostora".
