Sud BiH osudio je danas Ivana Medića na sedam godina zatvora, Ivana Zeleniku na šest, Marinu Grubišić Fejzić na pet godina zatvora, dok je Srećka Hercega oslobodio optužbe za zločine počinjene nad srpskim zarobljenicima u logoru Dretelj.
Prvostrepenom presudom u predmetu "Ivan Zelenika i drugi", Edibu Buljubašiću izrečena je kazna od šest godina, ali kako je on ranije osuđen u Kantonalnom sudu u Zenici na 34 godine, izrečena mu je jedinstvena kazna od 34 godine zatvora.
Oni su proglašeni krivim da su učestvovali u širokom sistematskom napadu na civile srpske nacionalnosti koji su bili zatočeni u vojnoj ambulanti u Mostaru i kasarni "Bruno Bušić" u Dretelju, gdje su premlaćivani, seksualno zlostavljani, mučeni i odvođeni na radove.
Zelenika je osuđen u svojstvu višeg oficira u štabu HOS-a, Buljubašić kao zamjenik komandanta kasarne HOS-a Dretelj, a Ivan Medić i Marina Grubišić-Fejzić u svojstvu pripadnika HOS-a i stražara u zatvoru Dretelj.
Zelenika je proglašen krivim što je učestovao u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem zatočenja više od 100 srpskih civila sa područja Mostara u vojnoj ambulanti u tom gradu, gdje su premlaćivani, mučeni, izvođeni na rad i od drugih pripadnika HOS-a zlostavljani, pa prebacivani u logor u Dretelju.
Obrazlažući presudu, predsjedavajuća Sudskog vijeća Enida Hadžiomerović rekla je da je Zelenika, između ostalog, tokom jula i avgusta 1992. godine psihički i fizički zlostavljao Borivoja Petrovića, Iliju Domazeta tukao gumenom palicom, mučio Petra Golijanina, tukao Petra Lojpura, te prisustvovao bičevanju Vinka Martinovića, koji je podvrgnut i elektrošokovima.
Edib Buljubašić je osuđen na šest godina zatvora, jer je sa drugim pripadnicima HOS-a pretukao Božu Balabana, koji je nakon toga preminuo, pretukao Nenada Markovića, koji je odveden u nepoznatom pravcu i do danas nije pronađen, te fizički napadao Slavka Bogdanovića.
Ivan Medić i Marina Grubišić Fejzić osuđeni su za fizičko, psihičko i seksualno nasilje nad zatvorenicima. Medić je proglašen krivim za napad na zatočenika u Dretelju, te da je ženu svjedoka "A" prislio na seksualni odnos, dok je za Grubišić Fejzić Vijeće zaključilo da je napadala zatočenike, a Mileta Bjelobabu i svjedoka "C" prisilila na seksualni odnos.
Sudsko vijeće je optužene oslobodilo krivice za neke događaje uz obrazloženje da Tužilaštvo nije dokazalo njihovo učešće u tim događajima. Oni su oslobođeni i krivice da su učestvovali u hapšenjima i zatočenjima.
"Vijeće nije moglo utvrditi da su optuženi mogli samostalno uticati na hapšenja i zatočenja u objekte", kaže Hadžiomerovićeva.
Obrazalžući oslobađajući presudu Srećku Hercegu, Vijeće je konstatovalo da svjedoci nisu bili tačni u identifikaciji optuženog.
"Tužilaštvo tokom postupka nije dokazalo ko je iz vrha HOS-a bio komandant logora Dretelj, a što je bilo ključno za dokazivanje krivice Srećka Hercega koji se teretio da je bio njegov zamjernik", rekla je Hadžiomerovićeva.
Obrazlažući visinu kazne, Vijeće je navelo kako je cijenilo da su Zelenika i Medić pomogli nekim žrtvama, te njihovo loše zdravstveno stanje. Za Grubišić Fejzić je kao olakšavajuća okolnost u obzir uzeto da je bila mlada i emocionalno nezrela osoba, da je udata za osobu druge nacionalnosti, te da se svim svjedocima obraćala s poštovanjem.
"Buljubašić je uputio lično izvinjenje svim svjedocima. Priznao je izvršenje inkriminacija za koje se teretio, te je u svom svjedočenju iznio mnoštvo informacija koje do tada nisu bile poznate. On nije tražio ništa za uzvat, pa je stoga njegovo priznanje još više cijenjeno", rekla je Hadžiomerovićeva.
Na kraju izricanje presude, Hadžiomerovićeva je istakla da su se tokom suđenja otkrile informacije o identitetu drugih počinilaca zločina u Dretelju, te da je Vijeću nejasno zašto oni nisu obuhvaćeni optužnicom.
"Vijeće primjećuje da je Vinko Martinović Štela bio pozvan kao svjedok, a u optužnici je označen učesnikom udruženog zločinačkog poduhvata. Jedan svjedok je otkrila imene više ljudi koji su je silovali, a Tužilaštvo je procesuiralo samo jednu osobu", navela je Hadžiomerovićeva.
Optuženima, koji su prvostepenom presudom osuđeni, produžene su mjere zabrane.
Na ovu presudu moguće se žaliti Apelacionom vijeću Suda BiH.
Portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić izjavio je novinarima da je Tužilaštvo zadovoljno osuđujućim dijelom presude, ali da će uložiti žalbu na oslobađajući dio presude i tražiti izricanje strožih sankcija.
"Za ova krivična djela ratnog zločina trebaju biti izrečene strože kazne i zbog toga ćemo uputiti žalbu Apelacionom vijeću Suda BiH", najavio je Grubešić.
Sud BiH potvrdio je 13. marta 2012. godine optužnicu koja Zeleniku, Srećka Hercega, Ediba Buljubašića, Ivana Medića i Marinu Grubišić-Fejzić tereti za počinjenje krivičnog djela zločin protiv čovječnosti.
Oni su proglašeni krivim da su učestvovali u širokom sistematskom napadu na civile srpske nacionalnosti koji su bili zatočeni u vojnoj ambulanti u Mostaru i kasarni "Bruno Bušić" u Dretelju, gdje su premlaćivani, seksualno zlostavljani, mučeni i odvođeni na radove.
Zelenika je osuđen u svojstvu višeg oficira u štabu HOS-a, Buljubašić kao zamjenik komandanta kasarne HOS-a Dretelj, a Ivan Medić i Marina Grubišić-Fejzić u svojstvu pripadnika HOS-a i stražara u zatvoru Dretelj.
Zelenika je proglašen krivim što je učestovao u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem zatočenja više od 100 srpskih civila sa područja Mostara u vojnoj ambulanti u tom gradu, gdje su premlaćivani, mučeni, izvođeni na rad i od drugih pripadnika HOS-a zlostavljani, pa prebacivani u logor u Dretelju.
Obrazlažući presudu, predsjedavajuća Sudskog vijeća Enida Hadžiomerović rekla je da je Zelenika, između ostalog, tokom jula i avgusta 1992. godine psihički i fizički zlostavljao Borivoja Petrovića, Iliju Domazeta tukao gumenom palicom, mučio Petra Golijanina, tukao Petra Lojpura, te prisustvovao bičevanju Vinka Martinovića, koji je podvrgnut i elektrošokovima.
Edib Buljubašić je osuđen na šest godina zatvora, jer je sa drugim pripadnicima HOS-a pretukao Božu Balabana, koji je nakon toga preminuo, pretukao Nenada Markovića, koji je odveden u nepoznatom pravcu i do danas nije pronađen, te fizički napadao Slavka Bogdanovića.
Ivan Medić i Marina Grubišić Fejzić osuđeni su za fizičko, psihičko i seksualno nasilje nad zatvorenicima. Medić je proglašen krivim za napad na zatočenika u Dretelju, te da je ženu svjedoka "A" prislio na seksualni odnos, dok je za Grubišić Fejzić Vijeće zaključilo da je napadala zatočenike, a Mileta Bjelobabu i svjedoka "C" prisilila na seksualni odnos.
Sudsko vijeće je optužene oslobodilo krivice za neke događaje uz obrazloženje da Tužilaštvo nije dokazalo njihovo učešće u tim događajima. Oni su oslobođeni i krivice da su učestvovali u hapšenjima i zatočenjima.
"Vijeće nije moglo utvrditi da su optuženi mogli samostalno uticati na hapšenja i zatočenja u objekte", kaže Hadžiomerovićeva.
Obrazalžući oslobađajući presudu Srećku Hercegu, Vijeće je konstatovalo da svjedoci nisu bili tačni u identifikaciji optuženog.
"Tužilaštvo tokom postupka nije dokazalo ko je iz vrha HOS-a bio komandant logora Dretelj, a što je bilo ključno za dokazivanje krivice Srećka Hercega koji se teretio da je bio njegov zamjernik", rekla je Hadžiomerovićeva.
Obrazlažući visinu kazne, Vijeće je navelo kako je cijenilo da su Zelenika i Medić pomogli nekim žrtvama, te njihovo loše zdravstveno stanje. Za Grubišić Fejzić je kao olakšavajuća okolnost u obzir uzeto da je bila mlada i emocionalno nezrela osoba, da je udata za osobu druge nacionalnosti, te da se svim svjedocima obraćala s poštovanjem.
"Buljubašić je uputio lično izvinjenje svim svjedocima. Priznao je izvršenje inkriminacija za koje se teretio, te je u svom svjedočenju iznio mnoštvo informacija koje do tada nisu bile poznate. On nije tražio ništa za uzvat, pa je stoga njegovo priznanje još više cijenjeno", rekla je Hadžiomerovićeva.
Na kraju izricanje presude, Hadžiomerovićeva je istakla da su se tokom suđenja otkrile informacije o identitetu drugih počinilaca zločina u Dretelju, te da je Vijeću nejasno zašto oni nisu obuhvaćeni optužnicom.
"Vijeće primjećuje da je Vinko Martinović Štela bio pozvan kao svjedok, a u optužnici je označen učesnikom udruženog zločinačkog poduhvata. Jedan svjedok je otkrila imene više ljudi koji su je silovali, a Tužilaštvo je procesuiralo samo jednu osobu", navela je Hadžiomerovićeva.
Optuženima, koji su prvostepenom presudom osuđeni, produžene su mjere zabrane.
Na ovu presudu moguće se žaliti Apelacionom vijeću Suda BiH.
Portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić izjavio je novinarima da je Tužilaštvo zadovoljno osuđujućim dijelom presude, ali da će uložiti žalbu na oslobađajući dio presude i tražiti izricanje strožih sankcija.
"Za ova krivična djela ratnog zločina trebaju biti izrečene strože kazne i zbog toga ćemo uputiti žalbu Apelacionom vijeću Suda BiH", najavio je Grubešić.
Sud BiH potvrdio je 13. marta 2012. godine optužnicu koja Zeleniku, Srećka Hercega, Ediba Buljubašića, Ivana Medića i Marinu Grubišić-Fejzić tereti za počinjenje krivičnog djela zločin protiv čovječnosti.
