Patološko kockanje je u eskpanziji u Republici Srpskoj, BiH i zemljama regiona.
"Kockar se krije i čuči u svakom od nas", kaže Đorđe Balašević u čuvenoj pjesmi, ali u današnje vrijeme kockar se u ljudima više niti krije, niti čuči - naprotiv - doživljava potpunu afirmaciju.
Sve više i više ljudi se patološki kocka i to je problem kojem se ne posvećuje dovoljno pažnje jer se smatra da smo društvo u razvoju i da je u nedostatku novca to na neki način normalno, kažu u Centru za edukaciju i odvikavanje od kockanja "Herc Time" iz Novog Sada čiji predstavnici su na današnjoj konferenciji za medije u Banjaluci pričali o svojim iskustvima u borbi protiv kockanja.
''Prema našim podacima svaka druga punoljetna osoba u Srbiji, RS, BiH pa i našem regionu konzumira neku igru na sraću. Svaka peta osoba postane patološki kockar. Podatke je jako teško utvrditi. Ali kockanje je najbrže rastuća bolest zavisnosti na svijetu'', kaže Dejan Stanković, osnivač i direktor "Herc Time".
Stanković, i sam bivši kockar koji je napisao tri knjige o ovoj bolesti i snimio dokumentarni film, kaže da mu se svake nedjelje javi bar jedna osoba iz Banjaluke ili Srpske da zatraži savjet ili pomoć.
U vrijeme pomenute Balaševićeve pjesme kockarnice su bile rezervisane za rijetke, a danas se kockati možete bukvalno u svakoj sekundi: kladionice, onlajn kockarnice, tombole, virtuelne trke pasa, aparati...
Veliki problem je što je kockanje zabranjeno za maloljetnike, ali im je u praksi mahom dostupno. Osnovci i srednjoškolci sate provode ispred "slot" mašina i u kladionicama, često uskraćujući sebi užinu, ili u ekstremnim slučajevima, kradući novac iz kuće.
''Prije 10 godina prvi dodir sa kockanjem ostvarivao se u uzrastu od 16 ili 17 godina, a danas već sa 9, 10, 11 i 12 godina. Imali smo slučaj u Novom Sadu gdje je majka dovela devetogodišnjaka na savjetovanje", kaže Stanković.
Za kockanje ne postoji medicinski lijek i ako ono postane patološka navika dovodi do ekstremnh situacija. Dolazi do krađe, nasilja, razaranja porodice, depresije i samoubistava.
''Nijedan kockar nije u dobitku. Kockanje odnosi vrijeme, ugled, ambicije, životnu energiju, zdravlje, a može eventualno samo da donese novac,'' upozorava Stanković dodajući da ćete patologiju lako prepoznati u odnosu na zabavu - onog trenutka kada niste samo vi u pitanju, kada životne planove i obaveze prilagođavate tome "kada je derbi, ili kada igraju Italijani'', već ste zaglibili.
Tamara Uzelac, psiholog, terapeut u Centru "Herc Time", trener asertivne komunikacije kaže da se za pomoć mahom javljaju muškarci, a da su simptomi po kojima se kockar može prepoznati povučenost, pasivnost, depresija i anskioznost.
BiH: Kocka se skoro 40 odsto mladih
Podsjetimo, prema istraživanju čiji su rezultati objavljeni prošle godine, samo jedna trećina ispitanih mladih ljudi u BiH, u srednjoškolskom uzrastu, ne upražnjava neko ponašanje koje se može svrstati u zavisnost.
Na pitanje da li igraju neku od igara na sreću, 38,6 posto ispitanika tada je odgovorilo potvrdno.Prema istim podacima, jedna trećina roditelja ima saznanja o kockanju svoje djece i ništa ne preduzimaju. Među onima koji su barem nekada igrali neku od igara na sreću, ubedljivo je najviše onih koji to rade iz dosade.
