Koliko je BiH uradila po pitanju zaštite životne sredine najbolje pokazuje 158. mjesto na listi EPI- ja ( Environmental Performance Index) koji je za 2018. godinu rangirao 180 zemalja.
EPI je za 2018. godinu rangirao 180 zemalja na osnovu 24 pokazatelja uspješnosti u 10 kategorija koji pokrivaju zdravlje životne sredine i vitalnost ekosistema.
Naša država je na ovoj listi najgore rangirana u odnosu na region, a iza nas se nalaze Nepal (31,44), Indija (30,57), Demokratska Republika Kongo (30,41), Bangladeš (29,56) i Burundi (27,43).
Na ovoj listi, kada su u pitanju zemlje regiona najbolje je rangirana Slovenija koja je zauzela zavidno 34. mjesto (67,57), iza nje je Hrvatska na 41. mjestu (65,45) a Srbija se po ocjeni EPI-ja našla na 84. poziciji (57,49).
BiH je ocijenjena sa lošim rezultatom u većini kategorija i dobila je 0 bodova u toku ocjenjivanja sistema izvora zdrave vode i obradu otpadnih voda. Prema izjavi MMF-a, Bosna i Hercegovina ima potencijal ka napretku nakon decenije teške situacije ali pod uslovom da fokus bude usmjeren na izradu zakona i sprovođenje politika za zaštitu životne sredine što bi dovelo do pametnog iskorištavanja resursa zemlje u narednim godinama.
Niko ne zna šta udišemo!?
„Prema izvještaju Alijanse za zdravlje i životnu sredinu „HEAL – Neplaćeni zdravstveni račun“ iz 2016. godine, samo u Bosni i Hercegovini postojeće termoelektrane na ugalj stvaraju zdravstvene troškove u ukupnoj vrijednosti između 390 i 1.134 miliona eura stanovnicima i vladama u regionu. Zbog toga što zagađivači u vazduhu putuju na velikim udaljenostima, postrojenja u Bosni i Hercegovini stvaraju ukupne troškove po zdravlje u vrijednosti između 1,1 i 3,1 milijarde eura godišnje u Evropi. Ova postrojenja uopšteno rade po niskim ekološkim standardima stvarajući visoke nivoe emisija zagađivača koji imaju velike uticaje na zdravlje građana“, saopšteno je iz HEAL-a.
EPI na osnovu analize izdaje liste rezultata o zemljama u kojima ističe najuspješnije i najneuspješnije zemlje na osnovu njihovog zalaganja o zaštiti životne sredine te pruža uvid u najbolje primjere prakse i daje smjernice za zemlje koje teže biti vodeće u održivom razvoju.
Ovi mjerni podaci daju ocjenu na nacionalnom nivou o tome koliko su te ili susjedne zemlje radile na postavljenu pojedinačnih ili zajedničkih ciljeva o zaštiti životne sredine.
Jedna od dosljednih lekcija EPI-ja je da postizanje ciljeva održivosti zahtjeva materijalni prosperitet ulaganja u infrastrukturu potrebnu za zaštitu ljudskog zdravlja, životne sredine i ekosistema.
U svijetu koji se brzo urbanizuje, važno je izgraditi objekte za isporuku zdrave vode za piće, za upravljanje otpadnim vodama i ublažavanje zagađenja vazduha i to posebno za zagađenja koja dolaze kroz dimnjake. Jedna od loših karakteristika održivog razvoja jeste
da često životna sredina trpi zbog rasta nacionalnog dohotka, posebno kroz zloupotrebljavanje prirodnih resursa i neodgovarajuću industrijalizaciju.
Niski rezultati EPI izvještaja pokazuju potrebu za većim nacionalnim naporima za održivost u mnogim oblastima, posebno smanjenju zagađenosti vazduha, zaštiti biološke raznolikosti i smanjenju emisija gasova sa efektom staklene bašte.
