Prinos voća širom Srpske usljed nepovoljnih klimatsklih i tehnoloških uslova je podbacio. Dugi niz godina situacija nije bajna, a domaći proizvodi gube bitku sa stranim uvozom. Ono što je pozitivna stvar ove godine jeste veliki rod šljive i prihvatljiva otkupna cijena.
Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara Republike Srpske ističe da je šljiva rodila za naredne dvije godine.
„U odnosu na prošlu godinu sve je slabije, osim šljive koja ove godine ima roda za dvije godine. Otkupna cijena šljive iznosi pola marke i mislim da je to realna cijena. Šljiva zahtjeva manje ulaganja od hemije pa na dalje, ali što se tiče ostalih rodova utiče i manjak radne snage i još su skuplji za proizvodnju“, kaže on.
Dojčinović podsjeća na niske temperature i mrazove koji su pogodili naše prostore u proljeće, i tako u startu uništili pola roda koje će biti lošije kvalitete.
“Kada je u pitanju voćarstvo Republike Srpske, stanje je generalno loše. Sada imamo i nepovoljne i visoke temperature. Nedostatak vode i suše nanijele su velika oštećenja na plodovima koja su već i bila u manjku. Kruška je rodila nešto bolje nego prošle godine. Uglavnom 90 odsto je industrija i sve će završiti u preradi. Jabuka je lošije rodila nego prošle godine za 40-50 odsto, te od toga će bar 30 odsto biti industrijske jabuke, što će biti lošeg kvaliteta zbog visokih temperatura. Ispečeni su plodovi, sušna je temperatura i nije moglo da podnese one uslove gdje ne postoji sistem za navodnjavanje. Ostaće dosta sitni“.“, ističe on.
Pored nepovoljne klime, problem stvara i domaće tržište, koje više preferira uvezeno voće nego domaće.
„Dugi niz godina su nepovoljni uslovi koji dovode da dosta voćara odustaje od uzgoja i prodaje, skoro 40 odsto. Iz tog razloga, kao i lošeg tržišta, nemamo mogućnost da plasiramo proizvode kod nas, ne uzimajući u obzir izvoz koji je još teži. Dosta je nelojalna konkurencija, voće se izvozi iz inostranstva pod visokim subvencijama. Trgovci nemaju obzira prema domaćim proizvodima koji su kvalitetniji i sigurniji. Sve što se uvozi je pod sumnjivim kvalitetom, praćeno lošim kontrolama na granicama gdje se sanitarne kontrole gotovo i ne rade. To voće možda na oko izgleda lijepo, ali sastav je sumnjiv.Radi se o voću koje bude u hladnjačama do dvije godine i zato se uvozi po niskim cijenama. Imaju jako visoke izvozne stimulacije koje iznose 20 evra centi, a mi kada izvozimo imamo 10 evra centi. Znači mi smo na startu 60 pfeninga nepovoljniji“.
Da bi se donekle zaštitili od nepogodnih uslova u grani kojoj posluju, voćari su između sebe formirali jedinstvenu otkupnu cijenu.
"Kruška ima dobru otkupnu cijenu, gdje je sreća da 'Prijedorčanka' (fabrika za preradu voća) se odvažila i izdvaja 0,80 pfeninga za industrijsku krušku i odmah ih plaćaju po preuzimanju. Što se tiče jabuka, Udruženje voćara je objavilo zaštitnu proizvođačku cijenu u iznosu od 0.80 pfeninga (sorta ajdared). Ostale sorte koje traže zahtjevniji tehnologiju i više obrade, tražimo da budu 0,90 pfeninga, a industrijska jabuka od 0,30 do 0,50 pfeninga. Zamolili smo sve proizvođače da to poštuju, da ne bi bili sami sebi konkurencija i tako obarali cijenu",kaže Dojčinović.
Nedostatak radne snage
Dojčinović ponavlja da je iz godine u godinu sve teže naći radnike za branje voća, koje ukoliko berba ne završi do polovine septembra, gubi kvalitet za skladištenje. Satnica koja se izdvaja iznosi šest maraka uz hranu i prevoz.
„Na primjer, kruška je jako skupa za proizvodnju. Po jednom hektaru za repromaterijale i radnu snagu treba izdvojiti između 12 i 15 hiljada maraka. Ove godine će nas koštati 0,52 pfeninga proizvodnja, bez rada i amortizacije, što nas uvlači u gubitke“, zaključuje on.
(MONDO)
