Cijene namirnica, kozmetike, garderobe i tehnike u BiH daleko više nego u razvijenim zemljama EU, pa čak i SAD!
Statistika kaže da je BiH, u odnosu na bruto društveni proizvod, najskuplja zemlja na svijetu, jer su cijene namirnica, kozmetike, garderobe i tehnike daleko više nego u razvijenim zemljama EU, pa čak i SAD!
Mada se kaže da je statistika kao bikini, pošto više skriva nego što otkriva, činjenice govore da je BiH više nego bezobrazno skupa zemlja. Tako građani BiH kilogram brašna plaćaju skoro pola marke više nego stanovnici Amsterdama, svinjetinu čak duplo skuplje od Bečlija, a litar mlijeka duplo skuplje od Amerikanaca, piše "Press RS".
Po cijenama sredstava za higijenu BiH takođe prednjači u odnosu na zemlje EU i SAD, ali su razlike posebno izražene u cijenama odjeće, obuće i tehnike, koje su kod nas naduvane!
Primjera radi, najcjenjenije svjetske farmerke "levis 501" u SAD koštaju 70, a u Banjaluci 200 KM! Zimske cipele "katerpilar" u američkim radnjama mogu da se kupe za 135 KM, dok su ovde skuplje za čak 65 KM! Situacija je identična i kod odjeće, pa vijetnamke građani BiH plaćaju i po 230 KM, dok isti model Amerikanci mogu da kupe za 140 KM.
Ekonomisti smatraju da je ovakva situacija posljedica zatvorenosti bh. tržišta i odluke domaćih vlasti o slobodnom formiranju cijena, koja se uveliko zloupotrebljava.
Predstavnici potrošača upozoravaju vlasti da moraju da uvedu mehanizam kontrole cijena, posebno osnovnih životnih namirnica ne bi li građane zaštitili od ovog modernog vida pljačke.
Iako bi na osnovu cijena u bh. marketima, prodavnicama odjeće i obuće i parfimerijama mogao da se stekne utisak da građani BiH zaista žive na visokoj nozi, statistike pokazuju da je prosječna plata u BiH bar tri puta manja nego u nekim državama EU.
Primjera radi, radnik u bh. industriji namještaja mjesečno zaradi 595, u Austriji 2.000, a u SAD 2.500 KM, dok američki trgovac zaradi 2.800, austrijski 1.700, a naš tek 580 KM, piše "Press RS".
Ekonomista Siniša Božić kaže da su na bh. tržištu uglavnom zastupljeni uvozni proizvodi, čije su cijene nerealne i naglašava da problem predstavlja to što ih država ne kontroliše, osim cijena male grupe osnovnih namirnica.
"One su u BiH skuplje nego u Evropi, što je zaista nelogično kad se uzmu u obzir evropska primanja. Međutim, bez jačeg nadzora uvozni lobiji će i dalje napumpavati cijene, bez obzira na životni standard građana. Problem je što u BiH vlada velika potražnja za nekim vrstama robe, što domaća ponuda ne može da zadovolji. Kada je riječ o mobilnim telefonima i tehničkim aparatima, i oni su preskupi jer strane firme u BiH nemaju svoja predstavništva, pa se cijene formiraju kako kome odgovara", kaže Božić.
Da bi se potrošači zaštitili od ekstra cijena, država uvoznike treba da ekstra oporezuje ili kazni.
"Dok toga ne bude, uvoznici će zarađivati ekstraprofit, a građani sve manje toga moći sebi da priušte", naglašava Božić.
Mesud Lakota, direktor Potrošačke zadruge "EuroBiH", smatra da previsoke cijene hrane i odjeće pokazuju da u BiH ima i onih koji to sebi mogu da priušte.
"Činjenica je da polovina građana živi na granici siromaštva, zbog čega nisu u prilici da kupe ni najosnovnije namirnice. Ono vode račune o svakom feningu, pa kupuju najjeftiniju hranu, a o firmiranoj odjeći i obući i ne razmišljaju. Da bi se i njima omogućilo da žive pristojno, bh. vlasti moraju da kontrolišu cijene i da kazne sve one koji ih budže bez ikakvog osnova.
Apsurdno je da su iste cipele ili jakna kod nas duplo skuplji nego u Americi. S druge strane, kvalitet hrane, garderobe i tehnike koji dolazi u BiH, uprkos vrtoglavim cijenama, zasigurno je lošiji od onog u Evropi i Americi", kaže Lakota.
(MONDO)
