Direktor Društva za upravljanje Penzijskim rezervnim fondom, Miloš Grujić, u intervjuu za Mondo priča o poslovnim rezultatima fonda, ali i o javnom i privatnom sektoru, dugovima, štednji i "borbi" našeg mentaliteta sa inovacijama.
Penzijski rezervni fond Republike Srpske (PREF) u 2018. godini ostvario je neto dobit u iznosu od 6.129 milion KM što je za 22 % više u odnosu na 2017. godinu.
U odgovoru na pitanje o rezultatima PREF-a direktor, Miloš Grujić, sklanja sebe u stranu i ističe da su za uspješno poslovanje fonda, koji je podška sistemu obaveznog penzionog osiguranja u Republici Srpskoj, zaslužna znanja, trud i zalaganje svih sadašnjih ali i bivših zaposlenika.
Neupućenom čitaocu, ali i novinaru, svijet finansijskih tržišta može izgledati komplikovano. Šta je rezervni fond? Zašto i kako posluje? Upravo zato, u intervjuu za Mondo, Grujić se potrudio da odgovori na ta pitanja.
Međutim, ovom 34-godišnjem magistru ekonomskih nauka, "bivšem" blogeru i svestranom Banjalučaninu (koji ima svoju stranicu i na Vikipediji) nismo mogli dozvoliti da ostane samo na tome, pa smo s njim pretresli i neke klasične ekonomske (i životne) teme poput zaduživanja i štednje, razlike između posla ''na budžetu'' i u realnom sektoru, ali i one koje nas čekaju tu iza ugla: digitalizaciju, inovacije i bitkoin odnosno blokčejn tehnologiju.
Društvo za upravljanje Penzionim rezervnim fondom (PREF) na čijem ste čelu ove godine je ostvarilo dobit za oko 22 odsto veću nego godinu ranije. Izdvojite uzroke pozitivnog i dobrog poslovanja?
PREF je prošle godine ostvario je neto dobit u iznosu od 6,129 milion KM što je za 22 % više nego 2017. Najveći dio prihoda ostvaren je od dividende u iznosu od 5,41 miliona KM, od čega se na dividendu emitenta Telekom Srpske a.d. B. Luka odnosi 5,1 miliona KM, ili 94,28% od svih prihoda od dividendi. Ostali pozitivni primjeri isplaćivanja dividende su javno preduzeće Gas promet te preduzeća Banja Vrućica, TGTN iz Laktaša, Komo iz Modriče, Bosnamontaža, Boksit i Romanijaputevi. Od toga iznosa, 5,085 miliona KM dividende isplaćujemo našem osnivaču. Taj iznos kao dividendu uplaćujemo za podršku sistemu obaveznog penzionog osiguranja. Ostatak dobiti će biti raspoređen u zakonske i statutarne rezerve i u reinvestiranje.
Ovi pokazatelji su rezultat kontinuiranog restrukturiranja portfelja i povećavanja učešća dužničkih hartija u portfelju PREF-a od osnivanja. Ilustracije radi, trenutno je oko 40% portfelja PREF-a ili oko 92 miliona KM u dužničkim instrumentima i bankarskim depozitima. Svega toga ne bi bilo da nema svakodnevnog zalaganja zaposlenih u Društvu za upravljanje PREF-om. Zadovoljstvo i privilegija je sarađivati sa perspektivnim ljudima na našem finansijskom tržištu. Imamo 11 zaposlenih a prosjek godina je manji od 40. Svi su visokoobrazovani a više od pola je steklo ili je u procesu sticanja zvanja mastera ili više od toga. Osim toga, svi posjeduju značajno radno iskustvo a i dalje stiču dodatne licence. Znanja, zvanja i vještine svih sadašnjih i bivših zaposlenih su utkani u sve investicione odluke, zastupanje PREF-a na skupštinama akcionara i procjeni vrijednosti finansijskih instrumenata.
Približite nam značaj PREF-a i najvažnije planove fonda?
Naše opredjeljenje je da rezultatima opravdamo ukazano povjerenje, realizujemo nove ideje, iskoristimo šanse koje nam pruža tržište i izbjegnemo rizike koje mogu narušiti kvalitet portfelja. Tako ćemo podržati obavezno penzijsko osigurane u Srpskoj. Penzijski sistem pokušavamo učiniti stabilnijim ne samo u sadašnjem vremenu, nego i dugoročno, što smo pokazali kao učesnici u osnivanju prvog dobrovoljnog penzijskog fonda na našim prostorima. Nastojaćemo da i dalje održavamo dobre odnose sa domaćim i međunarodnim finansijskim institucijama, domaćim investitorima i sa preduzećima iz našeg portfelja u cilju pronalaska novih projekata i izazova.
U budućnosti planiramo ulagati u REPO ugovore i u zajednička ulaganja po uzoru na osnivanje Društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom. Takođe, kroz učešće u radu upravnih i nadzornih odbora u privrednim društvima iz portfelja PREF-a, nastojaćemo da budemo uključeni u poslovanje i da pružimo podršku ostvarivanju boljih poslovnih rezultata tih privrednih društava. Nastavićemo da značajnu pažnju posvećujemo unapređenju korporativnog upravljanja u privrednim društvima iz portfelja PREF-a kroz stalni dodir sa našim predstavnicima u tim preduzećima. Na kraju, opredjeljeni smo za nastavak restrukturiranja portfelja i povećavanja učešća dužničkih hartija u portfelju PREF-a ali ne po svaku cijenu. Nikad nismo prodavali akcije samo zato što postoji interes za kupovinu našeg paketa već smo pravili aukcije počevši od cijena za koje mi smatramo da su adekvatne.
Često se u medijima priča o zaduženosti i prezaduženosti države, ali i građana. Da li smo prezaduženi i šta to znači?
Odnos spoljnog duga i bruto domaćeg proizvoda nas ne svrstava u visoko zadužene zemlje. S obzirom na to da smo i dalje ispod gornje granice manje zaduženosti, koju MMF i Svjetska banka definišu kao 48 odsto BDP-a i 132 odsto izvoza, analitičari tvrde da nam ne prijeti opasnost da zaduženost preraste u makroekonomski problem. Međutim, ova tema otvara mnogo pitanja. Prvo od njih je i šta nas čeka kroz nekoliko godina ako se nastavi dosadašnji rast duga. Drugo pitanje je u šta je uložen pozajmljen novac. Postoji pravilo da ako iznos godišnje rate prema BDP-u premašuje stopu njegovog rasta, zemlja je prezadužena. Po tome, smo blizu toga da budemo prezaduženi.
Istini za volju, bez zaduživanja je teško napraviti iskorak u modernizaciji poslovanja i održati konkurentnost. Malo ko može samo od ušteđevine ili nerapoređene dobiti da uloži u novi proizvodni pogon ili da započne novi investicioni ciklus. Orjentacije radi, ukupan svjetski dug je 245 triliona dolara a ukupan BDP oko 81 trilion. To znači da su dugovi oko tri puta veći od godišnjeg BDP-a cijelog svijeta. Poželjno je da sami sebi zadamo razumne okvire i nastojimo da ih poštujemo nego da se stihijski predamo pa kud nas vjetar i vrijeme odnesu. Ili još gore, da nam drugi definišu radijus kretanja.
Grad Banjaluka najavio je novo refinansiranje dugova putem tendera. Šta ova praksa donosi i da li je uobičajena?
Uobičajeno je da se kamatna stopa vezuje za iznos šestomjesečnog EURIBOR-a. Ova stopa je početkom 2012. godine iznosila oko 1,6% a sada je oko -0,23%. To je razlika od skoro dva odsto. Po teoriji, banke formiraju kamatnu stopu na osnovu troška izvora, regulatornog troška i kamatne marže. Danas su izvori kreditiranja jeftiniji nego početkom decenije. Racionalno je ostatak duga na koji se plaća kamatna stopa od šest ili sedam odsto zamijeniti dugom čija cijena je manja od tri odsto godišnje. Pri tome, ima smisla i platiti određene provizije za konverziju duga. Na taj način se smanjuju izdaci za otplatu dugova i oslobađa prostor za finansiranje novih projekata.
Dalje, pravljanjem tendera se ponuđači novca stimulišu da ponude još bolje uslove za onog koji restrukturira dug. Ipak, kod pravljenja projekcija sa 6M EURIBOR-om treba imati u vidu da je u periodu od 2001. do 2008. godine obilježilo njegovo kretanje i do pet odsto. Niko ne može da predvidi njegovu vrijednost odnosno kamatne stope za nekoliko godina. Zato bi bilo idealno da se kamatna stopa fiksira na trenutnim nivoima ali to je nerealno. Da rezimiram, praksa zamjene skupljeg duga jeftinijim je poželjna i uobičajena na svim tržištima. S posebnom pažnom treba prići restrukturiranju dugoročnih kredita u prvim godinama otplate. Tu je iznos glavnice tek načet, plaćene su značajne kamate a svaki zajmodavac će takvu ponudu jedva dočekati.
Pročitao sam u jednom tekstu vaša tri zlatna pravila: štednja, disciplina i izbjegavanje dugova. Mogu li se dugovi izbjeći i kako u ekonomiji, a kako u poslovanju i privatnom životu?
Štednja ne predstavlja doslovno “odvajanje od usta” nego kao uzdržavanje od tekuće potrošnje. Čak i da se oslonimo na svoju da „zarađenu“ penziju pitanje je hoće li to biti dovoljno za bezbrižno zlatno doba i za kupovinu lijekova. O putovanjima, pokazivanju brige za porodicu i društvo i trošenju na luksuz u tom dobu da i ne pričam.
Ostvarivanje svakog cilja podrazumijeva definisanje plana i ponašanje u skladu sa tim planom. Tako i zaduživanje. Nužno je poštovati dobar plan. To je izbjegavanje stihijske potrošnje i zaduživanja za nepotrebne stvari. Fokus ne treba biti na pukom izbjegavanju dugova već na odgovoru hoće li dug omogućiti da se u budućnosti ostvari neka zarada i trenutna pozicija učini boljom.
Iz vašeg iskustva, koji sektor je bolji za rad i poslovanje, privatni ili javni ?
Kroz stalne i honorarne poslove bio sam u različlitim pozicijama i u javnom i u privatnom sektoru. Za one odgovorne, vrijedne i željne usavršavanja je manje-više svuda isto. Na svakom radnom mjestu koje podrazumijeva odgovornost bilo kakvo zabušavanje bi se brzo primijetilo. Takođe, na svakom poslu postoji prostor za lično i stručno usavršavanje i napredovanje ako ima volje. Istina, ovaj prostor je se veoma razlikuje zavisno od radnog mjesta i poslodavca.
Svako normalan i odgovoran će svaki dan dati 100 odsto svojih mogućnosti bez obzira na to ko mu je poslodavac. Ljudi su zamjenjivi. Malo ko od naše generacije može očekivati da dočeka penziju kod trenutnog poslodavca. Napredovanje podrazumijeva ispunjavanje ciljeva, dobre rezultate ali usavršavanje i sticanje referenci. To će pokazati da odlaziš sa pozicije na bolju ostavljajući je poželjnijom, sa boljim rezultatima a kao veći čovjek i stručnjak nego kad je dolazio na nju.
Premija rada na poslu koji se plaća iz budžeta je značajna predvidljivost i ograničavanje stresa koji nosi posao. Osigurani su sredstva za rad, saradnici i određen novčani iznos koji će biti uplaćen na račun sa pratećim doprinosima. S druge strane, privatni sektor podrazumijeva stalno jurenje klijenata i obavljanje poslova i usluga koji često spadaju pod “ostalo” jer za platu treba naći klijenta, isporučiti mu proizvod ili uslugu, postarati se da se plate dobavljači, doprinosi, porezi, rente, rate i sve obaveze prije plate.
U prosjeku, u EU je upotreba gotovine manja od 10%, u Skandinaviji oko jedan odsto a kod nas oko 30%.
Na Ekonomskom forumu na Jahorini tema je bila ekonomija novog doba - digitalizacija, inovacije i komunikacione tehnologije. Koliko i da li smo daleko od takve ekonomije, ako se uzmu u obzir sve realni problem ekonomije u RS i BiH? Šta je to što inovacije sprečava, a šta ih afirmiše?
Finansijske inovacije, blockchain i vještačka inteligencija će imati veliki uticaj u transformaciji finansijskog sektora. Finansijski posrednici će biti prinuđeni da se prilagođavaju zahtjevima tržišta. Paralelno sa procesom digitalizacije, izazov je i adekvatno urediti regulativu. Ilustracije radi, svi smo na Jahorinu otišli autima koji svojim performansama prevazilaze kvalitet puteva. Slična paralela se može napraviti sa digitalizacijom i regulativom.
Zemlje iz regije su u velikom zaostatku za razvijenim zemljama i po pitanju novih tehnologija i inovacija. Naš mentalitet, između ostalog, odlikuje i sporije prihvatanje inovacija - kako na poslu tako i kod kuće. Na primjer, mnogo ljudi i dalje preferira da račune plaća na šalteru a ne upotrebom aplikacija - iz svoje fotelje. Dalje, kao društvo mnogo volimo upotrebu gotovine u poslovanju. U prosjeku, u EU je upotreba gotovine manja od 10%, u Skandinaviji oko jedan odsto a kod nas oko 30%. Velika upotreba gotovine ukazuje i na problem sive ekonomije. Osim navika, prihvatanje inovacija usporavaju troškovi ulaganja u digitalizaciju ali i mala finansijska pismenost.
Da li se blokčejn (blockchain) tehnologija primjenjuje u BiH i možete li čitaocima približiti zašto je ta tehnologija važna?
Mnogo preuveličavanja i nerazumjevanja pospješuje skepticizam prema blokčejnu. Ukratko, blokčejn može biti korišćen za bilo šta što podrazumjeva i zahtjeva transakcije. Blokčejn tehnologija ne bi došla do izražaja da bitkoin nije stekao popularnost. Međutim, i mimo kriptovaluta ova tehnologija ima svijetlu perspektivu. Koncept ove tehnologije može da se koristi ne samo u finansijskoj industriji već i u mnogim aspektima poslovanja pa čak i u svakodnevnom životu.
Vlade zemalja kao što su Južna Koreja, Estonija ili Ujedinjeni Arapski Emirati već su uvele ove koncepte. Važnost ove tehnologije leži u tome što prostor za njenu upotrebu postoji u praćenju kretanja robe, verifikovanju i praćenju promjena vlasništva nekretnina, kod pametnih ugovora, osiguranja, matičnih knjiga, raznih registracija, ovjere zdravstevnih knjižica, glasanja na izborima i sl. Značajan nedostatak je vezan za za činjenicu da tehnologija zahtjeva veliku procesnu moć zbog izuzetno složene kriptografije koju računari rješavaju kako bi omogućili skladištenje i pristup podacima. Tako se troši mnogo električne energije. Zagovornici ove tehnologije naglašavaju da se ovi troškovi mogu kompenzovati prelaskom na čistiju i obnovljivu energiju. Nisu mi poznati ozbiljniji primjeri ove tehnologije kod nas.
