Kada su razorni zemljotres i cunami pogodili Japan 11. marta 2011. uništavajući gradove i izazivajući curenje radijacije u Fukušimi, svijet je u šoku posmatrao haotičnu borbu za obuzdavanje najveće nuklearne katastrofe poslije Černobilja.
Razorni zemljotres jačine devet stepeni po Rihterovoj skali pogodio je 11. marta 2011. godine sjeveroistočni dio Japana i izazvao cunami, u kome je poginulo skoro 19.000 ljudi, te uzrokovao katastrofu u nuklearki Fukušima.
Fukušimska katastrofa obuhvata seriju nuklearnih nesreća i otkazivanje uređaja u nuklearnoj elektrani "Fukušima 1", kod grada Okuma, koje su nastale kao posljedica katastrofalnog zemljotresa.
Nuklearna elektrana obuhvata šest nuklearnih reaktora tipa "BWR" u vlasništvu "TEPKO kompanije". Reaktori 4, 5 i 6 su bili ugašeni u vrijeme zemljotresa radi održavanja i inspekcije.
Ostala tri reaktora automatski su se ugasila kada je došlo do velikog zemljotresa. Nakon toga veliki talas cunami je udario u ove reaktore i poplavio cijelo područje.
Kao posljedica toga, dizel agregati koji su pokretali pumpe za hlađenje reaktora ostali su bez dovoda električne energije. Narednih nekoliko dana došlo je do djelimičnog topljenja jezgra reaktora 1, 2 i 3 kao i eksplozije vodonika koji je uništio krovove zgrade gdje se nalaze reaktori 1, 3 i 4.
Eksplozija je oštetila kontejner reaktora 2, a nekoliko požara je oštetilo i reaktor 4. Zbog straha od širenja radijacije, stanovništvo je evakuisano iz oblasti 20 kilometara oko nuklearne centrale.
Fukušimska katastrofa je na Međunarodnoj skali za nuklearne incidente dobila ocjenu - sedam. Poslije Černobiljske katastrofe iz 1986. godine, ona je najteža nesreća vezana na upotrebu nuklearne energije u mirnodopsko vrijeme.
(Mondo)
