• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Čudo srpskih manastira na Aljasci: U ovim svetinjama žive bez struje, daleko od svijeta, polarna zima kao da ne postoji!

Kolijevka pravoslavnog monaštva na Aljasci nalazi se na ostrvu Sprus, udaljenom četrdesetak minuta brodom od ostrva Kodijak.

 Izvor: youtube/screenshot/Indie Alaska

Međutim, vožnju do ostrva loše vrijeme može da učini neprohodnim, te su tada obe monaške zajednice u potpunosti odsječene od svijeta.

Sveti German Aljaski, član prvobitnog ruskog misionarskog tima iz manastira Valam i prvi kanonizovani pravoslavni svetac u Americi, živio je ovdje više od dvadeset godina, sve do svoje smrti 1836. Danas dvije monaške zajednice skit Svetog Mihajla za muškarce i skit Svetog Nila za žene, pod jurisdikcijom Srpske pravoslavne crkve u SAD žive u neposrednoj blizini isposnice Svetog Germana i nastoje da slijede njegov primer u molitvi i jednostavnosti života.

Možda će vas zanimati

Ova monaška laguna predstavlja važnu destinaciju za hodočasnike iz cijelog svijeta, koji dolaze da posjete kuću i grob Svetog Germana, a zvanično se hodočašće održava svake godine oko 9. avgusta, kada mnogi dolaze i u posjetu skitima Svetog Mihajla i Svetog Nila.

Skit Svetog Mihajla za muškarce osnovan je 1983. godine, čime je ponovo uspostavljena tradicija stalnog monaškog prisustva na ostrvu Sprus. Potrebno je oko sat i po pješačenja od takozvane Monaške lagune gde se brod iskrcava, do skita Svetog Mihajla. Glavna zgrada skita, sa kapelom, trpezom i ćelijama za monahe i goste, nalazi se visoko na padini, uz veličanstveni pogled na more i okolna ostrva. Jedna od inspiracija za ovu zgradu bio je manastir Svetog Simona na Svetoj Gori.

Pogledajte fotografije:

Monaške zajednice Svetog Mihajla i Svetog Nila žive asketskim životom koji podrazumijeva mnogo teškog fizičkog rada. Obe zajednice se oslanjaju na međusobnu pomoć i podršku. Monasi odlaze u ribolov, dok monahinje dime ulov. Da bi preživjeli hladne zime, sjeku i sakupljaju drva, koja su im jedini izvor grijanja. Pored toga, uzgajaju povrće u stakleniku.

U ljetnjim mjesecima i monasi i monahinje konzerviraju hranu sakupljajući šumske plodove za zimu. Nemaju struje, ali koriste solarne panele sa ograničenom količinom energije, međutim, nemaju vodovod. Ipak, njihovi životi su prije svega koncentrisani na stalnu molitvu i održavanje dnevnog, u slučaju monahinja čak i noćnog, ciklusa bogosluženja.

Pogledajte snimak:

Surovi vremenski uslovi i negostoljubivo prirodno okruženje mogu službu učiniti vrlo izazovnom. Na primjer, da bi došle u kapelu iz svojih ćelija, časne sestre moraju da pješače čak i noću kroz šumu, uskim stazama koje su zimi potpuno zaleđene.

"Кao sestrinstvo, do pravoslavne vjere smo došli preko ruske liturgijske tradicije, a sada smo dio Srpske crkve. Održavamo bliske odnose sa raznim američkim grčkim pravoslavnim manastirima. S obzirom na to, naše službe su na engleskom, ali molitveno pravilo blisko je grčkoj tradiciji, dok u našem pjevanju kombinujemo ruski i vizantijski stil", navela je mati Nina, igumanija skita Svetog Nila.

U poređenju sa monahinjama, monasi skita Svetom Mihajla su nešto izloženiji spoljnom svijetu. Tokom posljednjih decenija, nekoliko pravoslavnih porodica kupilo je zemlju i sagradilo kuće na ostrvu Sprus, gdje su postali redovni posjetioci bogosluženja u manastiru.

(MONDO/Serbiantimes.info)

Možda će vas zanimati

Još iz INFO

Komentari 0

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

MONDO REPORTAŽE