Florans Artman plaća kaznu od 7.000 evra

Ona je kažnjena jer je objavila dvije poverljive odluke suda iz procesa protiv Slobodana Miloševića.

Apelaciono vijeće odbacilo je u potpunosti žalbu Florans Artman na prvostepenu presudu, koju joj je Tribunal izrekao u septembru 2009.

Artmanova će kaznu morati da plati u dve rate prvu do 18. avgusta i drugu do 19. septembra.

Ona je od 2000. do 2006. bila predstavnica za štampu tadašnje glavne tužiteljke Tribunala Karle Del Ponte.

U knjizi "Mir i kazna" i članku pod naslovom "Prikriveni ključni dokazi o genocidu", koji je objavio Bosanski institut, Artmanova je, poslije odlaska sa dužnosti, tvrdila da su sudsko i žalbeno vijeće Tribunala u postupku protiv Miloševića pogriješili kada su odobrili zahtjev vlasti SRJ da zapisnici Vrhovnog savjeta odbrane na suđenju Miloševiću imaju povjerljiv status radi zaštite nacionalnih interesa SRJ.

Zvanični Beograd je, po Florans Artman, kasnije to iskoristio da spriječi upotrebu zapisnika u procesu pred Međunarodnim sudom pravde po tužbi BiH protiv SRJ zbog navodnog genocida.

Artman je u knjizi - napominjući da su "povjerljive" - citirala dvije odluke kojim je apelaciono vijeće Tribunala odbilo da na zahtjev Tužilaštva skine oznaku povjerljivosti sa dijelova zapisnika VSO.

"Pet sudija apelacionog vijeća tako je postalo dobrovoljnim saučesnicima manipulacije koju organizuju vlasti u Beogradu s jedinim ciljem da podstaknu drugo pravosudno tijelo, Međunarodni sud pravde, da počini istu sudsku pogrešku, jer nema pristupa dokumentima", napisala je u knjizi Artman.

Ona je ocijenila da zahvaljujući tim odlukama žalbenog vijeća Tribunala "informacije o direktnoj umiješanosti Srbije u rat u Bosni i pokolje u Srebrenici ostaju nedostupne Međunarodnom sudu pravde i javnosti".

Međunarodni sud pravde je u presudi, izrečenoj u februaru 2006, SRJ proglasio odgovornom što nije spriječila genocid u Srebrenici, ali ne i za sam genocid.

"Tužilaštvo nije u mogućnosti da taj skandal iznese u javnost zato što su sudije svaku svoju odluku označile povjerljivom", napisala je Artman u knjizi.

U prvostepenoj presudi koja je danas potvrđena, Tribunal je utvrdio da je Artman, objavljivanjem tih odluka "namjerno i voljno ometala sprovođenje pravde" i time počinila krivično djelo nepoštovanja suda.

"Vijeće je utvrdilo da je optužena u svojoj knjizi i tekstu objavila sadržaj dvije odluke koje su u to vrijeme bile povjerljive i taj status imaju i danas", pisalo je u toj presudi.

Prema presudi, Artman je za povjerljiv status odluka pred Tribunalom znala, tim prije što ju je na to upozorio i sekretarijat suda, ali je, uprkos tome, odlučila da ih objavi, iako je kao bivša portparolka bila svjesna šta to znači.

Sudije su tada naznačile da postupci Artmanove mogu ugroziti saradnju država sa Tribunalom i narušiti poverenje javnosti u Tribunal.

Kao olakšavajuću okolnost, sudsko vijeće je uzelo u obzir to što je dio informacija iz knjige Artmanove već bio objavljen, kao i to što "knjiga nije imala komercijalni uspjeh".

U današnjoj odluci žalbenog vijeća se ukazuje da nije bilo na Artmanovoj, kao ni na jednoj strani u postupku, da ocjenjuje da li I koji dijelovi poverljivih odluka mogu biti objavljeni. Pravo da o tome odlučuje ima isključivo pretresno vijeće.

Apelaciono vijeće odbacilo je argument odbrane Florans Artman da je Tribunal ranije objavio informacije za čije je objelodanjivanje ona osuđena.

Podsjećajući da je na suđenju Miloševiću bilo javno saopšteno još u septembru 2004. da dokumenti sa zasjedanja VSO imaju poverljiv status, apelaciono vijeće ističe da Artman nije osuđena zbog toga, nego zbog objelodanjivanja naknadnih odluka suda kojim je odbijen zahtjev da zapisnici VSO budu objavljeni.

Pravosnažnom presudom odbačena je i tvrdnja Artman da je Tribunal prekršio njeno pravo na slobodu izražavanja, kao novinara. Sud je naglasio da se sloboda izražavanja može ograničiti u skladu sa zakonom.

Tribunal je Artman za nepoštovanje suda optužio u avgustu 2007, suđenje je bilo u junu i julu 2009, a prvostepena presuda je izrečena u septembru te godine.

(Beta)