Gaza je navodno ostala odsječena od svijeta zbog toga što nemaju internet niti struju
U Gazi, sve prisutniji strah od iznenadne smrti podstakao je majke da ispišu imena svoje djece na nogama i bokovima, kako bi im to pomoglo u identifikaciji ako dijete bude ubijeno u vazdušnom napadu. Ljudi koji tamo žive nemaju kontrolu nad ratom, koji je u velikoj mjeri izvan 21. vijeka, prenosi Gardijan.
U petak uveče, bombardovanje se intenziviralo, a mreže mobilnih telefona, internet, pa čak i satelitski telefoni su prestali da rade, ostavljajući Gazu skoro potpuno odsječenom od svijeta. Čak i prije toga, porodice raseljene iz grada Gaze i gradova dalje na sjeveru, koji su podnijeli najgore izraelske udare, preživljavale su skupljajući polomljeni namještaj i ostatke drveta na ulicama koje su koristile kao potpalu.
Frižideri ne rade, a bolesti koje se prenose hranom i vodom stvaraju svakodnevnu anksioznost. Oni koji mogu da nađu smještaj su kod prijatelja u prepunim stanovima. Drugi su preplavili škole pod upravom UN-a koje se koriste kao skloništa u vrijeme rata u Gazi; više od 600.000 ljudi okupilo se u 150 škola, piše Gardijan.
Ipak, više interno raseljenih ljudi okupilo se na otvorenim površinama oko bolnica, vjerujući da su bezbjednije, a neke porodice su prihvatile da spavaju u svojim kolima. Sve vrijeme se udari nastavljaju, otkako je militantna islamistička grupa Hamas ubila navodno 1.400 Izraelaca, većinom civila, u iznenadnom napadu ranije ovog mjeseca.
Јебем ти животpic.twitter.com/fT6YNBIlN7
— Перић Никола (@pericperke)October 27, 2023
Novi fenomen ispisivanja imena djece na udovima potvrđen je slikama mrtve djece u mrtvačnici u Gazi i izvještajima ljekara i roditelja. Amr (47), koji nije želio da kaže svoje prezime, napustio je grad Gazu prije dvije sedmice sa suprugom i dvoje djece.
"Imam auto Kia Sorento. Sada smo u Kan Junisu i boravimo u blizini škole UNRVA (Agencija Ujedinjenih nacija za pomoć i rad sa palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku). Ne možemo da spavamo u školi, pa moramo da spavamo u kolima. Ponekad se vozim da pronađem mjesto za toalet i svakih nekoliko dana idemo kod prijatelja ili rođaka da se tuširamo. To nije život. Čekali smo da se granični prelaz ka Egiptu ponovo otvori kako bismo mogli da putujemo. Pokušavao sam da idem mnogo puta, ali bezuspješno."
Oko polovine stanovništva Gaze od 2,3 miliona raseljeno u protekle tri nedjelje, a Amrova priča je sumorno tipična, prenosi Gardijan. Ove nedjelje, UNRVA je upozorila da će, ukoliko gorivo ne stigne u Gazu, morati da obustavi mnoge svoje operacije, iako je izraelska vojska rekla da vjeruje da ima dovoljno goriva na toj teritoriji.
"Ako gorivo ne bude stiglo u Gazu, UNRVA će biti primorana da značajno smanji i u nekim slučajevima obustavi svoje humanitarne operacije širom Pojasa Gaze. Predstojeća 24 sata su veoma kritična", saopštila je agencija.
Ogromna nestašica goriva otkako je Izrael najavio da je uveo 'potpunu opsadu' znači da ima malo struje, ograničavajući sposobnost običnih Palestinaca u Gazi da komuniciraju sa spoljnim svijetom. Bez struje, pumpe za vodu koje prenose vodu do krovnih rezervoara ne mogu da funkcionišu.
Na pijaci u Nuseiratu u centralnoj Gazi, gdje su se mnogi iz grada Gaze preselili, Vafa Baš, 56-godišnja majka sedmoro djece, opisala je izazove svakodnevnog života.
"Dolazim ovdje svaki dan da vidim šta je dostupno na pijaci povrća da vidim da li mogu da nađem nešto da kuvam za porodicu. Ne možemo da čuvamo stvari u kući jer nema struje za frižider. Tako da moram da dolazim ovdje svakodnevno."
Iako su Izraelske odbrambene snage rekle građanima Gaze da se kreću na jug, gdje je 'bezbjednije', mjesta kao što je Nuseirat ne ispunjavaju uobičajenu definiciju bezbjednosti. Ove nedjelje porodica šefa arapskog biroa Al Džazire, Vaela Dahduha, ubijena je u vazdušnom napadu na Nuseirat. Prema palestinskim izvještajima, i tržište se našlo na udaru. "Cijene su porasle zbog nestašica", rekao je Baš.
Izvor: AA/ABACA / Abaca Press / ProfimediaVisam Jasin, novinar koji radi za američki TV kanal na arapskom jeziku Alhura, jedan je od hiljadu ljudi koji spavaju ispred Naserove bolnice u Kan Jounisu. Razan, koja se preselila u oblast Rafa nakon što je njena porodična kuća u oblasti Rimal u gradu Gazi oštećena u vazdušnom napadu, opisala je sve veći osjećaj očaja.
"Ljudi kuvaju na starinski način na drva. Juče sam čula da je grupa ljudi otišla u jednu od prodavnica UNRVA i tamo ukrala brašno. Ljudi spavaju gdje god mogu da nađu sklonište, u automobilima, u bolnicama i van njih. Dva moja ujaka iznajmljuju sobu u bolnici."
(MONDO)