Američka novinarka Dženet Kuk dobila je 13. aprila 1981. godine Pulicerovu nagradu za reportažu, da bi dva dana kasnije vratila nagradu, priznavši da je cijelu priču izmislila.
Kukova je primila nagradu kao prvi tamnoputi novinar, a Pulicer joj je uručen kao sasvim mladom žurnalisti za priču "Džimijev svijet".
To je bio dirljiv tekst o osmogodišnjem tamnoputom dječaku narkomanu.
U reportaži od 2.200 riječi, Kukova je pisala o tome da Džimi ima osam godina i da pripada trećoj generaciji zavisnika od heroina.
Džimi je "starmali dječak crvenkastoplave kose i toplih smeđih očiju, čije tamne mršave ruke poput pjega prekrivaju tragovi uboda igle", pisalo je u nagrađenoj reportaži.
Taj tekst, ovjenčan slavom, pa zatim bačen u korpu za otpatke nakon priznanja da je izmišljen, do temelja je poljuljao povjerenje čitalaca u "Vašington post".
Kukova je imala 25 godina kada je 1980. počela da radi za ugledni "Vašington post", ali je bila nezadovoljna što piše samo za nedjeljni dodatak i željela je priču koja će je svrstati u red najvećih novinarskih imena.
Uspjeh tamnopute novinarke u to vrijeme došao je kao naručen intelektualcima koji su podržavali pokret za građanska prava.
Prevara je otkrivena tako što su se ganuti čitaoci odmah solidarisali sa Džimijem, ali je crnačko stanovništvo u Vašingtonu kritikovalo "Vašington post" jer krije identitet djeteta kojem je potrebna pomoć.
Gradonačelnik Marion Beri je nakon toga naredio da se pretraži bukvalno cijeli grad, ali Džimi nije pronađen.
Na kraju je i novinarka, zajedno sa kolegama, morala da ode u "Džimijev kraj", koji, kako se ispostavilo, uopšte nije poznavala.
Budući da je gradska vlada bila na udaru zbog nesposobnosti da se izbori sa problemom narkomanije, gradonačelnik je (vjerujući da Džimi zaista postoji) javnosti servirao drsku laž da je dječak "poznat vlastima i da se nalazi se na liječenju", a kasnije su objavili da je mrtav.
Dženet Kuk je samo dva dana nakon dobijanja Pulicera priznala prevaru i otpuštena je iz "Vašington posta".
"Nepravedno je što je dobila nagradu za novinarstvo, ali je šteta što nije dobila Nobela za književnost", izjavio je veliki kolumbijski pisac Gabrijel Garsija Markes.
Nekoliko godina kasnije, Kukova je radila u listu "Limited ekspres" za 4,85 dolara po času, da bi kasnije "napredovala" kao prodavačivca u robnoj kući, gdje je imala satnicu od šest dolara.
Kao astmatičarka, od takve zarade nije imala dovoljno za ljekarske preglede, a za jedne novine je priznala:
"Mislim da u ovom slučaju kazna ne odgovara zločinu. Izgubila sam svoj glas. Izgubila sam pola života. Sada sam u situaciji da su mi pahuljice dobar izbor za večeru".
(Agencije/MONDO)
