Pjer Gijon de Prins prva je osoba koja je uputila zvanično izvinjenje u Francuskoj zbog uloge svoje porodice u transatlantskom ropstvu, rekavši da se nada da će drugi, uključujući Vladu, slijediti taj primjer.
Preci Pjera Gijona de Prinsa, sa sjedištem u Nantu, najvećoj francuskoj luci za transatlantsko ropstvo, bili su brodovlasnici koji su prevozili oko 4.500 porobljenih Afrikanaca i posjedovali plantaže na Karibima.
Gijon de Prins je rekao da druge francuske porodice moraju da se suoče sa svojim istorijskim vezama sa ropstvom i da država treba da ide dalje od simboličnih gestova kako bi se pozabavila prošlošću, uključujući i reparacije.
"Suočen sa porastom rasizma u našem društvu, osjetio sam odgovornost da ne dozvolim da se ova prošlost izbriše", rekao je De Prins (86), dodajući da želi da prenese porodičnu istoriju svojim unucima.
Izvinjenje je uputio na skupu u Nantu uoči inauguracije 18-metarske replike brodskog jarbola, zajedno sa Djedoneom Butrenom, potomkom porobljenih ljudi sa karipskog ostrva Martinik.
NJih dvojica rade zajedno u udruženju posvećenom "prekidanju tišine" u vezi sa ropstvom (Coque Nomade-Fraternité) i rekli su da će jarbol služiti kao "svjetionik čovječanstva".
"Mnoge porodice potomaka trgovaca robljem ne usuđuju se da progovore iz straha od ponovnog otvaranja starih rana i bijesa", rekao je Butren (61), dodajući da je Pjerovo izvinjenje hrabar čin.
U periodu od 15. do 19. vijeka, najmanje 12,5 miliona Afrikanaca je oteto i prisilno transportovano, uglavnom evropskim brodovima. Francuska je transportovala u svrhu trgovanja oko 1,3 miliona ljudi.
Potez Gijona de Prinsa slijedi slična formalna izvinjenja, koja uključuju obaveze da će pomoći u popravljanju štete koju su prouzrokovali preci pojedinih porodica u Britaniji i drugdje.
Francuska je 2001. godine priznala transatlantsko ropstvo kao zločin protiv čovječnosti, ali se, kao i većina evropskih zemalja, nikada nije zvanično izvinila za svoju ulogu.
