Njemački Savezni ustavni sud u Karlsrueu nije prihvatio na razmatranje tužbu Ivana Džona Demjanjuka
Sudije su ocijenile da Demjanjuk, optužen za nacističke ratne zločine, nije obrazložio koja su konkretna temeljna prava garantovana sporazumom o izručenju između SAD i Njemačke njemu bila uskraćena.
Odlukom kojom se potvrđuje da je njegovo protjerivanje bilo u skladu sa pravnim propisima uklonjene su sve prepreke za otpočinjanje suđenja 89-godišnjem Demjanjuku.
Nadležno tužilaštvo u Minhenu, gdje je bilo njegovo posljednje prebivalište u Njemačkoj, Demjanjuka tereti da je u koncentracionom logoru Treblinka-Sobibor učestvovao u ubistvu najmanje 29.000 evropskih Jevreja.
Demjanjuk, koji je rođen u Ukrajini i koji je u Š-jedinice stupio kao zarobljeni vojnik Crvene armije, u Izraelu je već 1988. bio izveden pred sud.
Iako je tada više bivših logoraša iz Treblinke u optuženom prepoznalo čuvara logora kojeg su zvali "Ivan Strašni", Demjanjukov identitet tada nije mogao da bude nedvosmisleno utvrđen, pa mu je izraelski vrhovni sud poslije duge revizije 1993. ukinuo smrtnu presudu.
Demjanjuk je poslije toga ponovo živio u SAD, ali mu je oduzeto američko državljanstvo. Zato je bilo moguće da američke i njemačke vlasti dogovore njegovo protjerivanje iz SAD i izbjegnu složenu proceduru izručenja, što je Demjanjuk iskoristio kao povod za tužbu njemačkom ustavnom sudu.
Proces Demjanjuku biće jedno od posljednjih suđenja jednom nacističkom ratnom zločincu u Njemačkoj.
Centrala za razotkrivanje ratnih zločina u Ludvigsburgu trenutno vodi još 24 predistražna postupka i veliki broj takozvanih "procedura provere" prije svega u inostranim arhivima.
Na vrhu liste onih za kojima se još traga su nekadašnji ljekar iz logora Mauthauzen Aribert Hajm (Heim), najbliži saradnik Adolfa Ajhmana Alojz Bruner (Alois Brunner) i Šandor Kepiro, pripadnik mađarske žandarmerije i jedan od učesnika u ubistvu 1.300 civila 23. januara 1942. godine u Novom Sadu.
(Beta)