Postoji usamljeno, udaljeno mjesto koje teško da se može nazvati turističkom destinacijom. Ako ste pomislili da je u pitanju Sjeverna Koreja, prevarili ste se.
U tom mjestu ljudi žive u tehnološkom vakuumu, gdje su mobilni telefoni zabranjeni, bežični internet nije dostupan, a na radiju može da se čuje samo šum.
Grin Benk, broj stanovnika 145, u američkoj državi Zapadnoj Virdžiniji, na prvi pogled je običan mali grad na Apalačkim planinama. Tako izgleda na prvi utisak, ali se on mijenja nakon što provedete neko vrijeme u tom mjestašcu.
Kao posebno mjesto, Grin Benk se nalazi u Zoni tišine nacionalnog radija, oblasti površine 33,7 hiljada kvadratnih kilometara u kojoj je zabranjena radio-transmisija. Zona je uspostavljena kako bi se izbjegla elektromagnetna interferencija od obližnjeg podesivog najvećeg na svijetu radio-teleskopa koji se nadvija nad okolinom, prenosi Sputnjik.
Teleskop Grin Benka (GBT) „Robert C. Bird“ visok je 152 metra sa tanjirom velikim kao fudbalski teren i još ostaje mjesta za tribine. Džej Lokman iz Nacionalne radio-astronomske opservatorije kaže da se teleskop koristi za proučavanja niza stvari, uključujući i za potragu za životom u svemiru.
S obzirom da je većina signala iz svemira uglavnom veoma slaba, život oko teleskopa mora da bude što je moguće tiši. To objašnjava zašto ljudi u tom gradu ne mogu da koriste neke od svakodnevnih stvari savremenog društva.
Rad teleskopa zahtijeva da mikrotalasne pećnice u okolini stoje u zaštitnim čeličnim kutijama. Kada je u blizini otvoren veliki tržni centar, automatska vrata morala su da budu zamijenjena, jer su ometala prijem.
Što se tiče bežičnog interneta i mobilne telefonije, ljudi koji tuda prolaze slobodno mogu da ih zaborave. Stanovnici kažu da se putnici obično iznerviraju kada dođu u taj grad, jer mobilni telefoni nemaju dometa.
Međutim, lokalno stanovništvo je potpuno zadovoljno time kako stvari stoje. Neki ljudi su se doselili u Grin Benk upravo zato što tu mogu da uživaju u zvucima prirode. Kažu da je ponekad toliko tiho da možete da čujete sopstvene misli.
„To je kao nekada kada smo se svi igrali napolju, a ne sve vrijeme sjedili za kompjuterom“, rekla je Šeri Čestnat iz prodavnice „Trents dženeral“.
„Ni za šta ne bih muhenjala ovo mjesto.“
Stanovnici priznaju da je jedina neugodnost to što ne možete odmah da zovete u pomoć u vanrednim situacijama.
„Bilo bi lijepo da imamo mobilni telefon za hitne slučajeve, ali oni nam ne trebaju za spokojstvo“, rekla je Debi Bajreli.
Ali ne brinite, stanovnici kažu da će vam dati da se poslužite fiksnim telefonom ukoliko prolazite tuda. Ili možete da koristite telefonsku govornicu, jednu od posljednjih u toj državi. Odatle možete da zovete opservatoriju i da ih pitate da li im se skoro javljao I-Ti.
