Ako bi svih 7,6 milijardi ljudi (možda i više), koliko danas živi na Zemlji, nestali u jednom danu, naša planeta bi za nekoliko stotina godina "živnula".
To što je čovjek učinio i čini Zemlji ravno je ubistvu. Svakog dana naša planeta bori se sa raznim izazovima i problema čiji je uzrok jedino i isključivo čovjek, tj. mi.
Zemlju gušimo smećem, otpadom, raznim vrstama zagađenja, životinjske vrste dramatično nestaju, nuklearne elektrane i radioaktivna emisija prete, mijenjamo ekosistem kako nam pada na pamet... Rječju, ubijamo planetu koja nam je dom svakodnevno.
Šta bi bilo ako bi smo svi mi ljudi u jednom danu nestali?
Odgovor na ovo pitanje dao je sajt What.if, koji je slikovito prikazao koliko čovjek, zapravo, nije potreban Zemlji.
DAN NESTANKA LJUDI i DAN POSLIJE
Svijet bi odmah ostao bez električne energije. Stale bi sve elektrane, vjetroparkovi, nuklearna postrojenja bez nadzora ljudi. Narednog dana kompjuteri bi automatski isključili pogone u nuklearnim elektranama. Ali, nuklearna katastrofa bi tek bila malo odložena...
POSLIJE TRI DANA
Londonski Big Ben, bi posljednji put otkucao i zazvonio, jer je programiran na tri dana. Ulice bi bile pune životinja, a one koje su zatočene bi probale da se izbave ili bi umrle od gladi.
POSLIJE 10 DANA
Za deset dana popustili bi sigurnosni sistemi u nuklearnim elektranama i pokrenule bi se lančane eksplozije, oslobađala bi se toksična radijacija širom planete. Životinje koje žive u pogođenim zonama bi uginule. Ali, druge životinje bi preživjele. Stoka i domaće životinje bi se povukle u planine, pacovi, miševi i drugi glodari bi zagospodarili gradovima.
POSLIJE NEKOLIKO GODINA
Za nekoliko godina gradovi kakve danas poznajemo počeli bi da liče na napuštene lokacije iz horor filmova ili one koji su pretrpjeli katastrofu. Ali, radijacija bi se raščistila, a vegetacija bi počela da raste po ulicama i zgradama. Na napuštenim zgradama i neboderima, počelo bi da raste cvijeće i druge biljke. Mnogo toga bi bilo prekriveno mahovinom.
POSLIJE 30 GODINA
Za 30 godina sateliti koje smo lansirali da istražuju svemir vratili bi se na Zemlju. Ali, ne bi bilo nikoga da pokupi podatke sa njih. Kuće i soliteri bi se urušavali, a pojedine priobalne gradove, prekrila bi mora i okeani. Napušteni, potonuli brodovi, postali bi koralni grebeni i dom za morski svijet.
POSLIJE 40 GODINA
I bez nas, globalno zagrijevanje nastavilo bi se još 40 godina. Temperatura bi rasla. Ali, priroda bi se oporavljala.
POSLIJE 60 GODINA
Za 60 godina morski život bi se oporavio.
POSLIJE 150 GODINA
Priroda bi se vratila u prirodno stanje, prije ljudi. London bi postao močvara, u Vankuveru bi se iz snijega i leda izdizali kosturi visokih zgrada, Las Vegas bi bio poput ogromnog peščanog zamka. Jedini dokaz da su ljudi nekada naseljavali Zemlju bio bi plastični otpad, ili neki drugi, gvožđurija i slično.
POSLIJE 500 GODINA
Nakon pet vijekova godina šume bi postale zdravije nego što su bile u posljednjih 10.000 godina, a priroda bi izbrisala svaki trag ljudskog postojanja. Doduše, još bi postojali tragovi da su ljudi nekada bili na Zemlji, sve zbog plastičnog otpada, bilo bi potrebno oko 25.000 godina da potpuno nestane bilo kakav dokaz da smo bili tu. Priroda bi, u svakom slučaju, pobijedila.
Pročitajte: Za spas planete - PROTIV plastike! (GRAFIKA)
POGLEDAJTE JOŠ:
ISTORIJA ZEMLJE u 5 MINUTA
DA LI SMO SAMI U VASIONI?
