U analizi svjetske organizacije za zaštitu prirode navodi se da su potrebe za prirodnim resursima oko 50 odsto više nego što zemlja to može podnijeti.
Podaci su to objavljeni u novom izdanju WWF-ova "Living Planet Reporta“ (Izvještaj o planeti Zemlji), vodećeg istraživanja o zdravlju planete, objavljenog 13. oktobra 2010. godine.
Generalno, naše potrebe za prirodnim resursima udvostručile su se od 1966. godine. Kako bismo održali svoj stil života, koristimo vrijednost jednaku 1,5 vrijednosti prirodnih resursa planete. Nastavimo li živjeti iznad Zemljinih mogućnosti, do 2030. trebaće nam vrijednost dvije planete kako bismo zadovoljili svoje godišnje potrebe.
"Novi izvještaj WWF-a otkriva da Bosna i Hercegovina troši više prirodnih resursa nego što joj je dostupno. Na primjer, kada bi svi na zemlji živjeli poput građana Bosne i Hercegovine, trebale bi nam minimum dvije planete. Drugim riječima, trebala bi nam vrijednost naše Zemlje uvećana za Veneru, Mars i Mjesec. Nastavimo li trenutne trendove potrošnje, to će nas odvesti do tačke s koje povratak neće biti moguć“, kaže Zoran Mateljak iz WWF Mediteranskog programa u Bosni i Hercegovini.
U poređenju sa Hrvatskom, Bosna i Hercegovina i Srbija imaju niži ekološki otisak, iako je on i dalje prevelik za Zemljine mogućnosti održivosti. Stil života u Bosni i Hercegovini iziskuje 1,5 prirodnih vrijednosti planete, dok u Srbiji zahtjeva 1,3 vrijednosti prirodnih resursa planeta, što je jednako globalnom prosjeku ekološkog otiska.
WWF-ov "Living Planet Report“ dokumentuje promjenu stanja biološke raznolikosti , ekosistema i ljudsku potrošnju prirodnih dobara. Izvještaj spaja dvije sveobuhvatne grupe podataka: jedan o stanju svjetske biološke raznolikosti – Living Planet indeks, te drugi o ljudskoj potrošnji prirodnih resursa – Ekološki otisak.
Prateći divlje vrste, Living Planet indeks takođe prati i zdravstveno stanje ekosistema. Od 1970. indeks je pao za oko 30 posto. Taj globalni trend sugeriše da degradiramo prirodne ekosisteme po stopi bez presedana u ljudskoj istoriji. Ekološki otisak prati područje biološki produktivne zemlje i vode potrebne da osigura ekološke resurse i servise – hranu, vlakna i drvo, zemljište na kojem će se graditi kao i zemljište koje će apsorbirati ugljični dioksid (CO2) oslobođen spaljivanjem fosilnih goriva. Podaci o ekološkom otisku obavještavaju nas da čovječanstvo živi iznad kapaciteta koje proizvodi planeta.
Deset zemalja s najvećim ekološkim otiskom po osobi su Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Danska, Belgija, Sjedinjene Države, Estonija, Kanada, Australija, Kuvajt i Irska.
"Zemlje koje ne kontrolišu dobro svoju potrošnju prirodnih resursa rizikuju svoj razvoj“, kaže Mateljak. „One zemlje koje su u mogućnosti pružiti najbolju kvalitetu života s najnižom ekološkom potražnjom neće samo služiti globalnom interesu nego će postati i vođe u resursima ograničenom svijetu”.
"Living Planet Report“ takođe pokazuje da se visok otisak i visoki nivo potrošnje ne odražavaju u višem nivou razvoja. Za borbu s najhitnijim problemima planeta, WWF traži posebno povećanje udjela zaštićenih područja te da se zaustavi pretjerano korištenje vode i fragmentacija slatkovodnih sistema.
(MONDO)