• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Ljubav i majčino mlijeko jači od svih dijagnoza

Autor Dragana Božić

Sto dana u bolnici, brojne dijagnoze za koje nikad niste čuli, situacije i emocije koje bi stale u roman, životna je priča Marijane Đumić, majke dječaka “mrvice” koji je na rođenju imao svega 550 grama, po svim prognozama - premalo za život.

 Mrvice prijevremeno rođene bebe u RS banka humanog mlijeka Izvor: Marijana Đumić, privatna arhiva

Marijana se porodila 2015. godine, u 27. nedjelji trudnoće. Kako nam je rekla bebe koje se rode u ovoj nedjelji u većini slučajeva budu teške iznad kilogram, ali njen sin je imao mjesec dana zastoja u razvoju i njegov rast odgovarao je bebi od 23 nedjelje.

“Rođen je sa svega 550 grama, po svim prognozama premalo za život. Imao je samo 1 odsto šanse da preživi. Moj sin je imao izuzetno nerazvijene organe, zbog dugotrajnog boravka na respiratoru dobio je hroničnu plućnu bolest, imao je nekoliko zastoja srca, izliv krvi na mozak drugog stepena, neonatalne konvulzije (dijagnoza koja nas je slomila), retinopatiju, hipertonus mišića, gomilu infekcija raznih vrsta i još mnoge koje su se rješavale u toku boravka u bolnici”, kaže Marijana za Mondo.

Možda će vas zanimati

O emocijama tokom ovog perioda bi, kaže, mogla napisati roman. Ipak, strah i nemoć su one osnovne, sa kojima se susreće većina majki prijevremeno rođenih beba.

“Na svaka tri sata majka može vidjeti bebu,a svaki odlazak na odjel intenzivne njege je novi strah. Da li je tamo, kakvo mu je stanje, priželjkujem da ga vidim ali najviše volim kad spava tada znam da ga ne boli, da je miran, a to su tako rijetki momenti. Ono što najviše boli svaku majku i svakog roditelja je kada mu se dijete muči. U plućima mu je sonda od respiratora, u nosiću sonda za mlijeko, u venama braunil. Znam da ga boli, a nemoćni smo da pomognemo”, prisjeća se Đumićeva.

Dodaje da je koristila svaku sekundu vremena koju je imala da provede sa njih, molila sestre za minut duže jer jedino što majka u tim trenucima može jeste da bebu pokuša utješiti.

“Voljela sam da mislim da se manje boji ako osjeti da sam ja tu pa makar sa druge strane stakla inkubatora”, kaže Marijana.

Dodatni problem, između svih ostalih, je sa dojenjem. Majke u bolnici na svaka tri sata izdajaju mlijeko za svoje bebe ali nemaju ga sve majke. Neke ne uspostave laktaciju uopšte, a neke je izgube u toku boravka u bolnici uslijed velikog stresa.

“Malobrojne majke uspiju održati mlijeko do kraja, to je prosto tako. Uslijed velikog stresa, straha i neizvjesnosti mlijeko jednostavno stane. Moje mlijeko je stalo nakon 40 dana, bez najave, samo ga jednog dana više nije bilo. Iako su mi poznati svi sistemi i procesi održavanja laktacije nije postojao način da ga vratim, a za majku to je ogroman neuspjeh”, kaže Marijana.

Ali uz pomoć drugih majki sa odjela Marijaninoj mrvici nije nedostajalo.

“Druge majke sa odjela koje su ga imale su izdajale i za mog sina, uz nadzor i dozvolu medicinskog osoblja. Ta solidarnost među majkama čije bebe leže na našim neonatološkim odjelima je nevjerovatna. Iz te solidarnosti se rodilo Udruženje Mrvice", kaže naša sagovornica.

Donatorsko veče "S ljubavlju hrabrim srcima" po 11. put olakšaće život mališanima. Prikupljenim sredstvima otvoriće se prva banka humanog mlijeka u Republici Srpskoj. Akcija se održava pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Srpske. 

Nakon 100 dana u bolnici, od kojih je njen sin na respiratoru proveo 60, došlo je vrijeme za odlazak kući. Sa svim dijagnozama i svim strahovima koje su ipak prevazišli, uz brojnu podršku, kako doktora tako porodice i prijatelja.

“Prve dvije godine Radinog života obilježile su kontrole, terapije i fizikalne vježbe. Za sve dijagnoze smo išli na redovne specijalističke preglede, naučili smo kako se koriste terapije, kako da mu pomognemo ako prestane disati, naučili smo biti njegovi terapeuti. Ali najveći problem je bila hrana”, kaže Marijana.

Rade nije prihvatao adaptirane formule, nije napredovao na težini što je za njega bilo presudno za preživljavanje.

“Kada smo već ostali bez opcija nutricionista je predložila uvođenje PEG-a: napravi se mali rez u želucu u koji se putem katetera direktno daje hrana u želudac. Sama pomisao na PEG je za nas bila šok, nešto što nismo htjeli prihvatiti jer on sam po sebi nosi mnogo rizika. Došli smo kući i bacili se u potragu za humanim mlijekom kojim je Rade hranjen u bolnici. Jedna divna žena i tada majka tek rođene djevojčice iz Novog Sada, Vesna Stefanović, ponudila se da izdaja i zamrzava mlijeko za našeg sina. Mlijeko je moja sestra slala autobusom za Bosanski Petrovac gdje živimo. To je bila prekretnica Radinog napretka, odmah je prihvatio mlijeko. Hranili smo ga kako smo znali, bočicom, kašikicom, špricom. Kako je rastao, postepeno smo humano, miješali sa adaptiranom formulom i on je napredovao i rastao”, kaže Marijana i dodaje da je iz njihovog primjera očigledno koliko je važno humano mlijeko za prijevremeno rođene i teško bolesne bebe i kako je važnost ovog projekta banke humanog mlijeka ogromna.

Danas nakon skoro šest godina Rade živi bez dijagnoza i posljedica svog prijevremenog rođenja, odrasta na selu sa svojom sestrom, srećan i bezbrižan.

 Mrvice prijevremeno rođene bebe u RS banka humanog mlijeka Izvor: Marijana Đumić, privatna arhiva

“Rade zna da je bio 'mrvica' ali ne i šta to konkretno znači jer o mrvicama pričamo kao o herojima i borcima, nečemu važnom i velikom i on sa ponosom kaže da je mrvica”, kaže naša sagovornica.

Da humano ili majčino mlijeko za prijevremeno rođene bebe nije samo hrana, nego i lijek saglasni su i doktori koji danonoćno vode brigu o "mrvicama."

U Republici Srpskoj svake godine na svijet dođe oko 350 prijevremeno rođene i teško oboljele djece, čija intenzivna terapija i njega u prosjeku traje dva mjeseca.

Zamjenik načelnika Klinike za dječije bolesti Univerzitetskog kliničkog centra RS, Jelica Predojević-Samardžić, kaže da se u Republici Srpskoj godišnje rodi oko 30 djece sa porođajnom tjelesnom težinom ispod 800 grama, koja u bolnicama prosječno borave oko tri mjeseca.

“Majčino mlijeko za tešku oboljelu i kritičnu novorođenčad nije samo hrana nego je istovremeno lijek. Zbog toga savremena medicina uvijek podržava sve napore da se novorođenčadi obezbijedi humano mlijeko”, navela je Samardžićeva ističući da je u medicini poznato da teško bolesna djeca imaju značajno bolji ishod liječenja ako se hrane majčinim mlijekom.

Zbog osobina majčinog mlijeka, a kada ishrana njim nije moguća, pristupa se ishrani doniranim humanim mlijekom, objasnila je Samardžićeva. Govoreći o osobinama majčinog mlijeka, koje nijedno vještačko mlijeko ne može dati, ona je ukazala na imunološke, ali i posebne nutritivne probavne karakteristike.

“Zbog tih osobina djeca koja su na ishrani majčinim mlijekom značajno rjeđe imaju upalne bolesti crijeva, nekrotični kolitis i još neka oboljenja koja su veoma teška u tom periodu i značajno ugrožavaju liječenje”, naglasila je Samardžićeva.

Kako bi sve buduće “Mrvice” imale banku humanog mlijeka pozovite m:tel humanitarni broj 1411 i donirajte jednu KM. Broj će biti aktivan do kraja decembra.

Pročitajte i ovo

/Preuzimanje teksta, vijesti, fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka Mondo portalu/

Još iz INFO

Komentari 0

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

MONDO REPORTAŽE