Mira Šaula iz Banjaluke radni vijek je provela u rađaoni uz porodilje, istovremeno donoseći najljepše vijesti porodicama.
Ova sada već penzionisana babica tokom 44 godine karijere nije kasnila na posao, nije uzimala bolovanje i slobodne dane, a za to vrijeme je pomogla da na svijet dođe oko 50.000 djece.
Kaže da nije brojala koliko je novorođenih beba uzela u ruke, iako je možda trebalo.
Ipak, „sigurno ih je bilo toliko! Taj posao je bio moj život", kaže Šaula.
Mira je porijekom iz Bijeljine, u kojoj je njen otac radio kao bolničar, a u Banjaluku je došla zbog školovanja i - ostala, objavili su lokalni, ali i regionalni mediji.
Na UKC-u RS počela je da radi 1977. godine, mada kako priznaje dok se školovala nije razmišljala o tome da će joj posao biti da pomaže da na svijet dolaze bebe.
Mislila je da će raditi u ambulanti, međutim akušerski smijer koji je pohađala, odveo je ka tom pozivu i kako kaže nije se pokajala.
Mira danas živi u banjalučkom Lazarevu, naselju u kome je odraslo i još raste mnogo djece koja su uz njenu pomoć stigla na svijet.
Kada joj je rođendan ili za 8. mart , mnogi od njih dođu da je posjete, donesu poklon ili čestitku.
„Mnogi su završili fakultete, neki su postali i ljekari s kojima sam radila, sve su to dobra djeca", kaže ona.
Uvijek joj je drago kada joj žena kaže da je „ponovo na njenom stolu" - kada sazna da je i njenu majku porađala, a sada nju.
„Svaki porođaj je za sebe - najvažnije je i nasrećniji smo kada se sve lijepo završi", dodaje.
Iako ima dvoje djece, četvoro unučića i mnogo obaveza, porodične brige ostaju kod kuće prije odlaska u porodilište.
„Posao babice je odgovoran, jer ona brine o dva života, bebinom i majčinom", kaže ona.
Babice, prije svega, treba da budu dobri ljudi, velikog srca, plemenite, razumne i da prema svakoj trudnici imaju isti pristup.
„Jednostavno treba da bdi nad svakom ženom i njenom bebom. Uz doktora, babice su prve s kojima se trudnice susretnu u porodilištu.One su najveća podrška ženi na porođaju i daju joj sigurnost", dodaje Šaula.
Iako je bila najstarija među zaposlenima na odjeljenju, radila je i tokom pandemije.
Zarazila se i razboljela, zbog čega je i ležala u bolnici. Na sreću, nije bila životno ugrožena.
Čim se oporavila, Mira se vratila na posao i do posljednjeg radnog dana pred penziju porađala i trudnice zaražene korona virusom.
„Nisam tražila zamjenu, jer nisam htjela", priča Mira.
U penziju je otišla 2. juna, na rođendan.
Mirini penzionerski dani su tek počeli, ali je više nego ranije, u centru pažnje.
Češće joj zvoni telefon i mnogi žele da je intervjuišu - rijetke su babice koje mogu da se „pohvale" ovako dugom karijerom i tako velikim brojem novorođenčadi .
Ipak, Miru ne drži mjesto - namjerava da se sada okuša kao patronažna sestra koja poslije porođaja obilazi i pomaže porodilji i bebi kod kuće.