Položaj žrtve u zakonodavstvu u BiH nije adekvatno definisan, zaključak je u dvije publikacije koje su predstavljene danas na okruglom stolu održanom pod pokroviteljstvom Fondacije "Udružene žene“.
Na predstavljanju publikacija "Položaj žrtava krivičnih djela u Republici Hrvatskoj i Republici Srpskoj u odnosu na EU standarde“, autorke Natalije Petrić i "Položaj žrtava u krivičnopravnom okviru Republike Srpke", autorke prof. dr Ivanke Marković, prisustvovale su Gorica Ivić i profesorica Marković.
Glavni fokus okruglog stola bile su žrtve rodno zasnovanog nasilja.
Govoreći o prvoj publikaciji vezanoj za upoređivanje žrtava krivičnih djela Hrvatske i Srbije i EU članica, Ivićeva isiče da ona treba da posluži kao priručnik zakonodavnim organima pri donošenju nekih budućih odluka.
"Analiza predstavlja pregled nekih pravnih propisa Hrvatske, koja je članica EU i Srbije koja je na putu da to postane. Ovi pravni dokumenti mogu da posluže kao dobar izvor informacija“, ističe Ivićeva.
Profesorica Ivanka Marković ističe da postoje odstupanja Krivičnog prava i Zakona o krivičnom postupku od Konvencije Vijeća Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija).
"U krivičnom zakonodavstvu nemamo definiciju žrtve, osim definicije djetateta žrtve", ističe Markovićeva.
Dodaje da je je zabrinjavajuće i to da su žrtve nedovoljno informisane o svojim pravima.
"Moramo uzeti u obzir da su mnoge žrtve neuke, ili imaju neki zdravstveni problem, na primjer slabo vide, ili čuju i iz tog razloga im moramo pristupiti na način koji razumiju, Ne možete im samo dati papir na kojrm je nešto napisano", kaže ona.
Govoreći o daljim slabostima zakona kada su u pitanju žrtve rodno zasnovanog nasilja, Markovićeva podsjeća da osuđeni prilikom izdržavanja kazne ima pravo na povremene dopuste pri čemu žrtve ne budu obaviještene
"Zamislite da žena koja je žrtva silovanja prilikom šetnje sretne napadača na ulici i koliki to bude šok za nju", objašnjava ona.
Kao još jedan hendikep kada je zakon u pitanju jesu mjere zaštite prema porodicama žrtava i bliskim kontaktima.
"Često se dešava da se žrtve, kao i porodice susreću sa zastrašivanjem i prijetnjama od strane napadača, što često može dovesti do povlačenja iskaza i okončanja daljeg sudskog postupka", napominje profesorica Marković.
Što se tiče daljih ciljevima Fondacije „Udružene žene“, Markovićeva ističe da će se ona i ostale članice nastavitti boriti za bolji položaj žrtvi u krivičnom postupku.
(MONDO)
