Spasiti ljudski život, pomoći čovjeku u nevolji, osnovni je zadatak gorskih službi spašavanja.
Svojevrsni rekorderi po broju akcija spasavanja u BiH su spasioci hercegovačke Gorske službe spasavanja iz Čitluka (HGSS Čitluk), a razlog tome nije neka visoka planina koju pohode avanturisti jer je u ovom kraju nema.
Naime, spasici iz Čitluka gotovo svakodnevno intervenišu i evakuišu povrijeđene hodočasnike koji dolaze na Brdo ukazanja i druge lokacije u blizini Međugorja koje je za brojne katoliko sveto mjesto (više o tome OVDJE).
U prosjeku čitlučki spasioci imaju između 250 i 280 intervencija godišnje i njihova organizacija je jedna od najaktivnijih članica Saveza gorskih službi spašavanja u BiH.
Većina tih intervencija je u blizini Međugorja na brdima koja su visoka tek nekoliko stotina metara. Međutim, veoma su posjećena.
"Ljudi se često izgube ili povrijede usljed pada, ili slično, na okolnim brdima. Nije rijetkost da dobijemo i pozive za pomoć zbog dehidracijeili iscrpljenosti", rekao nam je Žarko Pehar, načelnik GSS Čitluk.
U Međugorje dolaze hodočasnici iz svih dijelova BiH, regiona, Evrope i svijeta i godinama je to najposjećenije mjesto u BiH uopšte.
"Što se tiče Evrope najviše prednjače Italijani. Takođe dosta ima Poljaka, Slovaka, ali Koreanaca. Uglavnom se radi o ljudima iznad 30 godina starosti", kaže Pehar o hodočasnicima.
Stanica u Čitluku broji 34 člana, a čitav savez oko 600 ljudi, a intervenišu i izvan Hercegovine.
"Unutar saveza djelujemo u svim dijelovima BiH gdje je potrebna bilo kakva pomoć. Takođe nam se može obratiti i iz nekog drugog grada koji nema stanicu GSS-a. Jednostavno, pozovu nas i svaka stanica iz saveza pošalje određeni broj ljudi na intervenciju", rekao je Pehar.
Pehar je istakao da su svi članovi GSS-a volonteri i da gorske službe spašavanja u BiH nemaju osiguran izvor finansiranja i uglavnom se izdržavaju od donacija. Razlog je banalan - u BiH uopšte ni ne postoji Zakon o gorskoj službi spašavanja.
"Intezivno radimo na tome, ali bez obzira na sve, mi svoj posao obavljamo profesionalno. Možda čak bolje od nekih postojećih službi. Nije nam mjesto među hobi udruženjima, već među profesionalnim službama jer posao koji radimo je krajnje ozbiljan i odgovoran", istakao je Pehar.
Za kraj razgovora našeg sagovornika smo upitali kakvu saradnju imaju sa institucijama i kako se snalaze kada im je za akciju spašavanja potreban npr. helikopter. Pehar je pojasnio da su to u BiH procedure koje nisu na nivou na kakvom bi trebale biti.
"Sve se riješi... Dobijemo helikopter, ali bi to trebalo ići mnogo brže. Sama struktura države po sebi je spora jer se sa više nivoa treba dobiti odobrenje. To ne bi trebalo trajati sat ili dva, već se može riješiti jednim pozivom telefona. Nismo mi sportski klub. Ipak se radi o intervencijama u kojima se spašavju ljudski životi", zaključio je Pehar.
(MONDO)
