U Republici Srpskoj je prošle godine 221 nevjesta imala između 15 i 19 godina prilikom sklapanja braka.
Ovaj podatak, koji je objavio Zavod za statistiku RS, posebno iznenađuje s obzirom na to da dozvolu za sklapanje maloljetničkog braka daje sud, a pred nadležnim domaćim sudovima godišnje bude svega dva do tri, ili čak nijedan ovakav postupak.
Maloljetnički brakovi mogu se sklopiti samo pod uslovima predviđenim porodičnim zakonom i to samo u slučaju kad je maloljetna osoba navršila 16 godina života.
“Dozvolu za sklapanje braka daje sud na zahtjev maloljetnog lica, te uz učešće centra za socijalni rad, koji daje svoj prijedlog i mišljenje, utvrđuje postojanje uslova za sklapanje braka, mentalnu i fizičku spremnost za brak, postojanje opravdanih razloga za zaključenje braka, vodeći se pri tom zaštitom najboljeg interesa djeteta”, smatraju u kancelariji Ombudsmena za ljudska prava BiH.
Ombudsmeni ističu da veliki problem predstavljaju prisilni maloljetnički brakovi.
“Nažalost, često su dječji brakovi paravan za trgovinu djecom i druge vrste eksploatacije koje se povezuju s trgovinom ljudima. Porazno je za društvo u cjelini, da postoje situacije u kojima roditelji ne samo da dopuštaju takve zajednice nego i navode dijete na sklapanje braka. Brojni slučajevi ugovaranja maloljetničkih brakova, od kojih mnogi ostaju neotkriveni, ukazuju da se na tom području ne preduzima dovoljno kako bi se djeca zaštitila. Siromašna djeca, posebno djeca pripadnici romske zajednice, zbog specifičnih tradicionalnih stavova, u velikom broju slučajeva su posebno ranjiva grupa te su upravo ona visoko na listi potencijalnih žrtava trgovine”, objašnjavaju ombudsmeni.
Komitet UN-a za prava djeteta je na sjednici održanoj u septembru 2019. godine, a rukovodeći se definicijom da se djetetom smatra lice ispod 18 godina, preporučio BiH da se izmijene porodični zakoni entiteta i Distrikta Brčko kako bi se otklonili svi izuzeci koji omogućavaju zaključivanje braka za maloljetnike ispod 18 godina.
U nedavno objavljenom Izvještaju o maloljetničkim brakovima u BiH, navodi se da nadležni Osnovni sud u Banjaluci u 2021. godini nije proveo nijedan vanparnični postupak za zaključenje maloljetničkog braka.
“Tokom 2019. godine provedena su tri vanparnična postupka radi dozvole za zaključenje maloljetničkog braka, od kojih je u dva slučaja udovoljeno zahtjevu, a u jednom slučaju nije udovoljeno. U 2020. godini provedena su dva postupka, od čega je u jednom slučaju udovoljeno, a u drugom slučaju je zahtjev odbijen”, navodi se u izvještaju.
Centar za socijalni rad Banjaluka ne posjeduje tačan broj maloljetnika koji žive u vanbračnim zajednicima.
“Određene informacije dobiju se u slučajevima maloljetničkih trudnoća, te smatraju da postoji “tamni” broj maloljetnika koji su zasnovali zajednicu življenja. U 2019. godini Centar Banjaluka je postupao u dva predmeta koja su se odnosila na četiri maloljetnika koja su stupila u brak bez zaključivanja istog pred nadležnim matičnim uredom. Isti broj predmeta ponovio se u 2020. godini, dok su u 2021. godini postupali u jednom predmetu koji se odnosio na dva maloljetnika”, navodi se u izvještaju.
U skladu s Porodičnim zakonom Republike Srpske, u 2019. godini brak su zaključila dva maloljetnika, četiri u 2020. godini, a u 2021. godini dozvolu za sklapanje maloljetničkog braka dobilo je dvoje maloljetnika.
Uzrast djece koja su stupila u brak za period od 2019-2021. godine je između 17 godina i 17 godina i 10 mjeseci. Kontakti s maloljetnikom koji je stupio u brak se ne održavaju.
“Samo u situacijama ukoliko se procijeni da postoje rizici u pogledu roditeljstva u bračnim odnosima, po službenoj dužnosti ili po zaprimljenoj prijavi vrši se nadzor i podrška, porodica se uključuje u porodično savjetovalište ili druge oblike podrške i prava iz oblasti socijalne i porodične zaštite i pokreću se prijave po službenoj dužnosti”, istaknuto je u izvještaju.
Centar za socijalni rad Banjaluka saradnju s nadležnim tužilaštvom ocjenjuje kao uglavnom zadovoljavajuću.
“Međutim, dešava se da zbog nepostojanja svijesti o zloupotrebi bračne i vanbračne zajednice, postupci bivaju obustavljeni. Razlozi za obustavu postupka su najčešće nepostojanje dokaza ili se presuda preinači u krivično djelo nižeg ranga, npr. krivično djelo trgovine ljudima se preinači u krivično djelo zanemarivanja i zlostavljanja, odnosno radnja činjenja u radnju nečinjenja”, podvučeno je.
Slična situacija, kada je u pitanju zvanična statistika, je i u Centru za socijalni rad Bijeljina.
U 2019. godini registrovali su tri slučaja djece koja su stupila u brak bez zaključivanja pred matičnim uredom, u 2020. godini dvoje djece je učinilo isto, a u 2021. godini petero djece.
“Djeca koja su stupila u maloljetničke brakove u 2019. godini bili su uzrasta od 16 i 17 godina, u 2020. godini dijete je imalo 17 godina, a u 2021. godini radilo se o djeci uzrasta od 16 i 17 godina”, navode u Bijeljini.
Dodaju da se neki kontakti s djecom koja su stupila u brak održavaju intenzivno, a sa nekima ne, jedino u slučaju da se sami jave Centru Bijeljina.
“Kontakt se ostvaruje u slučaju rađanja djece u maloljetničkom braku, posebno ukoliko su porodice procijenjene kao disfunkcionalne. Isti se ne ostvaruju u slučaju kada se procijeni da je maloljetnik zdrav, zreo i da ima podršku porodice porijekla”, navedeno je.
Okružno javno tužilaštvo Banjaluka je u 2019. i 2021. godini zaprimilo jednu krivičnu prijavu u vezi sa stupanjem maloljetnika u brak bez zaključivanja istog pred matičnim uredom, dok u 2020. godini nije zaprimilo krivične prijave u vezi s navedenim.
“Pred Okružnim javnim tužilaštvom Banjaluka trenutno nije u toku nijedna istraga u vezi s navedenim krivičnim prijavama. Okružno javno tužilaštvo Bijeljina u 2019., 2020. i 2021. godini nije zaprimilo nijednu krivičnu prijavu u vezi sa stupanjem maloljetnika u brak bez zaključivanja istog pred matičnim uredom”, piše u Izvještaju o maloljetnički brakvima objavljenom ove godine.
(Mondo)
