Ako ste se ikada pitali šta da radite ako vas uhapse, šta sve (ne) piše u našim zakonima ili koje su najčešće pravne zablude – na pravom ste mjestu.
Gost naše rubrike "Više od posla" bio je advokat Aleksandar Jokić, sa kojim smo razgovarali o pravnim situacijama koje često zbunjuju građane – od razlike između pritvora i zatvora, značenja termina osumnjičeni, optuženi i osuđeni, pa sve do toga zašto je važno poznavati barem osnovna prava.
Dotakli smo se i pitanja koja mnoge intrigiraju – kako advokat brani osobu za koju misli da je kriva, mogu li nevini ljudi završiti u zatvoru i da li u našim zakonima i dalje postoje apsurdi koji su se zadržali iz nekih drugih vremena.
Posebno se osvrnuo na jedan od najizazovnijih slučajeva u karijeri – onaj u kojem je, kako kaže, bio uvjeren da njegov klijent nije kriv.
“To je najteža situacija za jednog advokata. Ne samo sa ljudskog, već i sa profesionalnog aspekta. Imate utakmicu koju ne smijete da izgubite, a zapravo je sve protiv vas. Tada zaista osjetite svu težinu odgovornosti. Braniti nevinog čovjeka, u kojeg i sami vjerujete, a dokazi ne govore u njegovu korist – to vas prati cijelu karijeru".
Ističe da je uloga advokata mnogo šira od pukog zastupanja jedne osobe.
“Shvatio sam da moja odgovornost nije samo prema konkretnom klijentu, već prema sistemu. Moj zadatak je da ne dozvolim da se pomijeraju granice koje tužilaštvo mora da preskoči u dokazivanju. Ako to popusti – onda nijedan građanin više nije siguran.”
Kada brani nekoga za koga pretpostavlja da je kriv, fokus stavlja isključivo na dokaze.
“Zamislite da neko vama blizak može biti u toj situaciji. Ne razmišljam o njegovoj eventualnoj krivici, već o zakonitosti postupka. Ako su dokazi zakonito prikupljeni i dovoljni – ne postoji magija koju advokat može da izvede. Ali, dešava se da tužilaštvo ne prikupi dovoljno dokaza ili da ih nezakonito pribavi. U toj situaciji ne branim samo klijenta – branim pravni poredak. Ako se jednom dozvoli da se nešto nezakonito progura, to postaje presedan. I svi smo tada potencijalne žrtve".
Na pitanje šta bi mijenjao u našem pravosuđu, odgovara – mnogo toga.
“Često mijenjamo zakone, ali isti ljudi ostaju u sistemu. Sudije, tužioci, advokati – svi se ponašamo isto, bez obzira na nove propise. Pravo se ne mijenja samo na papiru, promjena mora da dođe iznutra. U suštini, promijenio bih i sebe i mnoge kolege, jer nam okvir koji postoji već sada omogućava da budemo bolji. Ali promjene u zakonima često dolaze iz pogrešnih motiva. Pišu ih oni koji pravo ne poznaju dovoljno, ili nimalo. Mnogo puta na raspravama ukazujemo da su pojedine mjere populističke i donose se radi smirivanja javnosti ili političkih poena. A šteta koju tako pravimo sistemu – dugoročna je.”
Jokić otvoreno priznaje da su i građani dio tog problema – ne zato što ne znaju svoja prava, već zato što ih ne zanima.
“Prestao sam da se iznenađujem. Ljude njihova prava ne interesuju. Uljuljkani smo u onu ‘dobro je dok ne puca’. I onda kada ‘pukne’, prekasno je. Već ste možda potpisali nešto što ne treba ili rekli nešto što će vas koštati. Zapravo, naša prava se krše na svakom koraku. Spustili smo ljestvicu jako nisko. Na svakom koraku branimo pravaiI slobode koja su nekada bila normalna da postoje. Sada smo došli u situaciju da se poštuju samo ako ih potenciramo. Država je postavljena na način da nije blagonaklona prema građanima i ljudskim pravima.", rekao je Jokić
Kao osnovni savjet za svakoga ko se zatekne u situaciji hapšenja, daje jednostavan odgovor – pozvati advokata.
“Ne govoriti ništa osim ličnih podataka. Ljudi u tim trenucima žele samo da izađu iz te situacije i uradiće sve. U takvom stanju lako daju izjave koje nisu tačne ili potpisuju nešto što ne razumiju. Ne kažem da je to uvijek rezultat zloupotreba, već stanja u kojem se osoba nalazi. Advokat ne treba da diktira šta da kažete – on je tu da vas provede kroz postupak i objasni vaša prava”.
Smatra da je poražavajuće što se u 21. vijeku još uvijek ne primjenjuju osnovne zakonske mjere, poput snimanja ispitivanja.
“Zakon o krivičnom postupku predviđa da se izjave snimaju audio i video opremom. Mi to još nemamo. Govori se o tehničkim preprekama, ali svi znamo da to nije tačno. Svi imamo telefone koji to mogu. Plašim se da su razlozi za to – drugi.”
Kroz godine iskustva, ističe i primjere u kojima su svjedoci, posebno u predmetima vezanim za narkotike, davali netačne izjave iz straha ili pritiska. "Ne mislim nužno na fizičku prisilu. Ali, strah od zadržavanja je dovoljan da ljudi kažu nešto što nije tačno. I to su prava koja se najčešće krše".
Na kraju, dodaje i da su se vremena promijenila – sada često mora da se suočava i sa savjetima koje su njegovi klijenti dobili od vještačke inteligencije.
“Ljudi sve češće dolaze sa informacijama koje su pročitali na internetu. Neki pitaju ChatGPT, pa se onda vi borite istovremeno s tužiocem i sa onim što je klijent ‘naučio’ iz aplikacije. I to je realnost našeg posla.”
U razgovoru koji razjašnjava, ali i otvara nova pitanja – čeka vas mnogo više od pukih pravnih termina.
Pogledate cijeli intervju:
(MONDO)
