U našoj rubrici "Više od posla" ugostili smo socijalnu radnicu Zoricu Čuturu, koja u banjalučkom Centru za socijalni rad radi više od 20 godina.
Naša sagovornica se osvrnula na najteže, ali i najljepše trenutke u svom poslu, ispričala nam koje su to najčešće predrasude vezane za rad Centra, ali i kako se lično nosi sa svakodnevnim izazovima s kojima se susreće.
Kaže da ljudi, koji su imali sreće da im usluge Centra nikad ne zatrebaju, najčešće misle da oni "otimaju djecu" iz porodica i da tokom razvoda dijete automatski pripada majci.
"To su najčešće predrasude s kojima se srećemo i to, naravno, nije istina. Ovo je posao koji se ne završi u 15 časova, kad je formalno kraj smjene. Stalno je s vama misao - da li sam uradila sve što sam mogla, da li sam donijela pravu odluku i još niz sličnih pitanja", kaže Čutura za MONDO.
Dodaje da čovjek ne može da postane imun na ljudsku patnju, ali da nauči da je kontroliše.
"I kolege i ja često plačemo, i to nije tajna. Naravno, ne pred korisnicima, nego kad sve prođe, ali niko nije imun na ono s čim se srećemo. Nismo jednom iz svog džepa kupili nekom kome treba lijekove ili šta treba, jer prosto nije bilo vremena za procedure. To je sve dio posla i to je ono što smo odabrali da radimo", dodaje naša sagovornica.
Naglasila je da su potrebe korisnika centra veće nego ikad ranije.
"Ljudi su siromašniji, iako smo kao društvo napredovali. Mnogo je više prijava nasilja nego, na primjer, kada sam ja počinjala da radim, ali to ne mora da znači da je nasilja više, biće da su ljudi osvješteni da se neke stvari ne mogu tolerisati i da ih treba prijaviti".
Uprkos svemu, Zorica kaže da bi, kada bi mogla da bira, izabrala opet isto.
"Osim empatije, koja je ključna za ovaj i slične poslove, važno je da znate da morate ostati profesionalni i da jasno postavite granice - i sa korisnicima, i sa kolegama, sa svima. Jednom kad to uspijete, sve postane mnogo lakše", kaže Čutura.
Cijeli intervju pogledajte u videu:
