Dok se svakog 8. marta iznova govori o pravima žena i ravnopravnosti, jedna žena iz Banjaluke već godinama istrajno radi na tome da buduće generacije odrastaju u društvu jednakih prilika, bez prepreka koje su ranije sputavale žene.
Ona je Dragana Babić, jedina Google Women Techmakers ambasadorka u BiH, ali kako kaže, ambasadorka se ne postaje jureći titulu, već radeći ono u šta duboko vjerujete.
"To je velika čast, ali i odgovornost. Ta uloga znači da predstavljam žene iz naše zemlje u globalnoj mreži, ali i da globalne prilike, znanja i standarde donosim nazad u lokalnu zajednicu. Ne postaje se ambasadorka tako što ganjate profit ili unosnu profesiju. Postaje se tako što radite lokalno, stvarate vrijednost i vjerujete u ono što radite. Ako taj rad ima univerzalnu vrijednost, granice jednostavno nestanu", kaže Babićeva za Mondo.
U IT sektoru, kaže, žene se i dalje susreću sa istim predrasudama - da su "previše emotivne", da nisu dovoljno tehnički potkovane ili da morate biti genije da biste radili u tehnologiji.
"To jednostavno nije tačno. Tehnologija danas nije elitistički prostor rezervisan za nekolicinu. Mnogo je važnije kritičko mišljenje, kreativnost i spremnost na učenje", smatra naša sagovornica.
Babićeva je i direktorica prve Međunarodne Sajber Škole budućnosti u BiH sa sjedištem u Banjaluci, a kako je naglasila ključ svega leži upravo u ranom uzrastu.
"Samopouzdanje se ne gradi sa 25 godina. Ako djevojčica u trećem ili četvrtom razredu napravi svoju aplikaciju ili AI projekat, ona više nikada neće pomisliti da tehnologija nije za nju".
Jedna scena iz njenog rada sa djecom ostala joj je posebno urezana u pamćenje.
"Tokom radionice o sajber bezbjednosti za djecu sa poteškoćama u razvoju, djevojčica sa Down sindromom bila je u ulozi predavača. Ipak, stajala je povučeno, nesigurno, gotovo skupljenih ramena. Kasnije sam joj rekla: ‘Kako stoje lideri?’ Kada sam je ohrabrila da se ispravi i podigne glavu, vidjela sam koliko znači kada djetetu kažete da je lider", rekla je Babićeva za naš portal.
Taj mali trenutak promijenio je način na koji djevojčica danas ulazi u prostoriju. Promijenio je njeno držanje. A možda i njen životni pravac.
"Ponekad mislimo da su to sitnice. Ali djeci u tom uzrastu jedna rečenica može izgraditi identitet", smatra Babićeva.
Naglašava da vještačka inteligencija danas ne mijenja obrazovanje već ga redefiniše.
"Djeca više ne traže samo informacije. Oni komuniciraju sa alatima, kreiraju sadržaj i dobijaju personalizovane odgovore. Ako ih ne naučimo da to koriste svjesno i etički, dobićemo pasivne korisnike. Ako ih naučimo - dobićemo generaciju inovatora".
A među tim inovatorima, uvjerena je, biće i mnogo djevojčica koje danas tek otkrivaju sopstvenu snagu.
Možda 8. mart jeste simbol. Ali priče poput ove pokazuju da prave promjena ne nastaju u simbolima - već u učionicama, radionicama i u jednoj jednostavnoj rečenici upućenoj djevojčici:
"Kako stoje lideri?"
(Mondo)
