"Svakog mjeseca šaljemo pare u Bosnu, jer je više od polovine rodbine nazaposleno, a i ono malo što radi ili prima penziju, kao da ništa i ne primaju", otvorio je dušu jedan Sarajlija koji radi i živi u Njemačkoj.
Jedan gastarbajter, rodom iz Sarajeva, riješio je da u svojoj ispovijesti otkrije kako izgleda život daleko od zemlje u kojoj si rođen. Veliki broj ljudi je mišljenja da je u dijaspori mnogo lakše i da svi moraju da pomažu rodbini u domovini, jer im to ne predstavlja nikakav izdatak. Međutim, nije sve tako kao što izgleda.
"Stari BMW sam kupio polovan i držao ga u garaži do prošlog ljeta i posjete domovini, jer na posao, tamo u Njemačkoj, idem isključivo vozom, a na pijacu, biciklom. Kupio sam nove felne i navlake za sjedišta, tako da sam ga 'napucao', pa izgleda kao nov", počinje za portal Aljazeera Balkans (AJB) svoju ispovest ovaj muškarac.
"Žena i djeca su pokupovala hrpu majica, suknji, pantalona i još nekih drangulija na rasprodaji, pa su, po ćerkinom nagovoru, pobacali plastične vrećice, a kupljene stvari sve fino prepakovali u neke ukrasne i poskidali cijene, tako da se ne vidi koliko smo sve platili. Uzeli smo svu godišnju ušteđevinu, žena se malo uvalila i u crveno na kartici, pa smo prije dvije nedjelje došli ovdje na očevinu, da se kao odmorimo, a onda, da se vratimo praznih džepova", nastavio je.
Ovaj Sarajlija je riješio da podijeli nevolje sa kojim sa susreće većina ljudi koja iz dijaspore kad dođe u svoju domovinu.
"Svakog mjeseca šaljemo pare u Bosnu, jer je više od polovine rodbine nazaposleno, a i ono malo što radi ili prima penziju, kao da ništa i ne primaju. Oni u nas gledaju kao u neke čarobnjake i ja tu sliku ne smijem da im pokvarim. Nekad sam pokušao da kažem kako teško radim, ali ovi moji kao da su gluvi, nikada to ne čuju. Oni misle da meni tamo u tuđini pečene kokoši padaju s neba. Ne nabijam nikome na nos, ali pomalo sam umoran od svega, od toga da sam postao bankomat iz kog se izvlači lova", rekao je ovaj Sarajlija.
Naveo je i kako neki drugi njegovi sunarodnici, koji takođe rade u inostranstvu, prije odlaska na godišnji u Bosnu dižu manje kredite kako bi mogli biti ono što od njih 'mahala' očekuje da budu i kako bi mogli podmiriti nezasite apetite svoje uže i šire rodbine.
"Onda se jadan čitavu godinu doziva od tog kredita, radi kao rob po dva-tri posla i taman kad se malo oporavi, valja mu ponovo na godišnji u Bosnu. Ama, najgore mi je kad kažu: lako je vama. I ja onda zašutim. Kome išta nakon toga objašnjavati?", pita on, dok njegova kćerka, 22-godišnja studentica u Hamburgu, dodaje:
"...a kad izađemo u grad, niko ništa ne plaća, samo moj otac. Plaća i robini, i komšijama, i svakom ko naiđe. Pa ih odvedemo i na more. Svima lijepo, svi se cikoću, smiju, samo moja mama grize usnu, naveče joj oči k'o reflektori, a otac se pravi da je sve uredu, a znam da krišom pije sodu-bikarbon da ublaži bol u želucu".
Godišnje dijaspora u BiH šalje oko 1,75 milijardi evra, što je 30 odsto BDP-a, piše AJB.
"Vole nas samo dok dajemo pare, a inače smo za njih seljaci, papci. Smiju nam se iza leđa. Nisam jednom čuo kako, kad ulazimo u kafić, kažu: 'Uuu, eto dijaspore, vidi im opreme!', misleći na to kako se odijevamo. Nekad ustanu pa odu, a nekad ostanu i glasno komentarišu naš naglasak, kad ubacimo neku stranu riječ", žali se Adnan M, porijeklom iz Zvornika, a koji je, nakon zadnje loše epizode prilikom "odmora u domovini" odlučio da ne dolazi barem neko vrijeme.
