Danas su Materice - praznik majki, jedan od nekoliko koji predstoje Božiću. Kao što su majke vezivale na Detinjce, na isti način i djeca danas vezuju majke.
Materice se slave drugu nedjelju pred Božić. Ovo je najveći hrišćanski praznik majki i žena. Toga dana djeca porane i unapred pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad zavežu svoju majku, za noge, na isti način na koji su njih majke vezivale na Djetinjce.
Majka se pravi da ne zna zašto je vezana, dok joj djeca čestitaju praznik, a majka onda dijeli djeci poklone, i na taj način se driješi. Na isti način se vežu i sve udate žene, koje se driješe poklonima djeci: kolačima, ili nekim drugim slatkišima.
U ovim pripremnim nedjeljama pred Božić narodni običaji su, uglavnom, svuda isti.
Najprije oci i majke, u treću nedjelju pred Božić, koja se zove Detinjci, izjutra rano "vezuju" svoju djecu, negdje čak i onu u koljevci, a djeca im se "driješe". Pošto je to uvijek nedjelja po Svetom Nikoli, to obično "Sveti Nikola ujutru donosi djeci poklone".
U drugu nedjelju pred Božić, koja se zove Materice, oci i djeca "vezuju" majke (matere), a one im se "driješe". U nedjelju pred sam Božić, koja se zove Oci, majke i djeca "vezuju" oce, a oni im se "driješe".
Ovo uzajamno "driješenje" je uzajamno činjenje poklona ljubavi, što stvara prazničnu, svečanu atmosferu u porodičnim hrišćanskim krugovima.
Takvu prazničnu atmosferu stvorili su istočni mudraci svetoj porodici Bogodeteta poklonivši Mu se u Vitlejemskoj pećini, uz darove: smirne, tamjana i zlata.
Simbolika ovog uzajamnog "vezivanja" i "driješenja" djece i roditelja jasna je: pripremamo se za doček najradosnijeg praznika hrišćanskog - Božića, koji je pomirio čovjeka sa Bogom odrešivši ga veza grehovnih, a vezavši ga novom vezom ljubavi za Boga. U želji, dakle, da Njegov dolazak sačekamo vezani najčvršćim vezama međusobne ljubavi, jer je i On - Božić - Ljubav, koja je "sveza savršenstva", i mi se o Detinjcima, Matericama i Ocima međusobno "vezujemo" i "driješimo".
To vezivanje i driješenje prevazilazi naše porodične krugove i prostire se na rođake, prijatelje i sve naše poznanike, i tako nastaje spontano opšte srpsko, pravoslavno-hrišćansko proslavljanje vezivanja i driješenja pred nastupajući praznik Rođenja Spasiteljeva, koji je odriješio Adama i Evu od vječne smrti i podario im život vječni.
Dakle, Djetinjci, Materice i Oci su, dakle, naši narodni praznici nanizani u predprazništvu Rođenja Hristovog, tako da su u sredini Materice, dan majki, jer je majka veza po kojoj "da nije majke, ni svijeta ne bi bilo".