Vjernici starokalendarskih pravoslavnih crkava danas obilježavaju Novu godinu po Julijanskom kalendaru, koja se u Srbiji naziva i srpska Nova godina, a obilježava se i Obrezanje Isusa Hrista i Sveti Vasilije Veliki.
Novu godinu danas obilježavaju Jerusalimska crkva, Ruska crkva, Srpska pravoslavna crkva, Gruzijanska patrijaršija i Sveta Gora Atonska.
Tokom istorije hrišćanstva nije bilo jedinstva u tome od kada bi trebalo računati početak godine. Nekada je to bio mart, a potom i Uskrs.
Sveti Amvrosije Mediolanski kaže da bi godinu trebalo početi u septembru, u slavu Svetog cara Konstantina, rođenog u Nišu.
U Vizantiji je još dugo bilo dvoumljenja. Prvi i Šesti vaseljenski sabori smatraju da je dobro da se početak godine stavi u septembar, nalazeći za to biblijsko opravdanje.
Novi zavjet uči da je Isus Hrist oko praznika jevrejske Nove godine, ušavši u sinagogu, oglasio godinu milosti Gospodnje.
U Srbiji je do cara Dušana bilo dokumenata u kojima godina počinje u martu.
Od 1989. godine ovaj dan se, na prijedlog vaseljenskog patrijarha, obilježava kao Dan tvari Božije, odnosno svega od Boga stvorenog.
Ovaj praznik "podsjeća ljude na brigu o životnoj sredini i prirodi uopšte koja je nemarnim, neodgovornim i krajnje nehrišćanskim djelovanjem čovjekovim bolno ranjena i nasilnički ugrožena".
OBREZANJE HRISTOVO
Hrist (Božiji sin) je obrezan u hramu osmog dana po rođenju, shodno jevrejskim običajima i tada su mu nadjenuli ime Isus.
Obrezanje pokazuje da je primio na sebe istinsko ljudsko tijelo, a ne prividno, kako su kasnije o njemu učili jeretici.
Isus je obrezan i jer je htio da ispuni zakon, koji je sam dao kroz proroke i praoce.
Ispunivši taj zakonski propis, on ga je zamijenio krštenjem u Svojoj crkvi.
"Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar" (Gal. 6, 15), objavljuje apostol Pavle u Novom zavjetu.
ŠTA VAM JE ČINITI NA DANAŠNJI DAN
U hramovima se moli Gospodu Isusu Hristu da blagoslovi vijenac godine, da sačuva pravoslavlje u miru, da godina protekne dobro, da gradove Bog sačuva nepovrijeđene, da hristoljubivog vladara zemlje zaštiti i daruje mu pobjedu nad protivnicima.
Moli se i za pobjedu nad krivovjerstvom, za plodove zemaljske, zdrav vazduh, kišu sa nebesa i za izbavljenje od svih nevolja.
Srbi praznik posvećen obrezanju Isusa Hrista nazivaju i Mali Božić, pa se u mnogim krajevima na današnji dan ponavljaju neki obredi i radnje svojstveni praznovanju Hristovog rođenja.
U nekim krajevima se na taj dan spaljuju ostaci badnjaka. Kao što se za Božić mijesi česnica, za Mali Božić se mijesi poseban obredni hljeb "vasilica", u koji se stavlja zrnevlje mnogih žitarica, bundeve, pasulja, bobice drena – za zdravlje, i metalni novčić kao simbol bogatstva i sreće.
Vjeruje se da se danas ne treba svađati, jer će ljude u protivnom cijele godine tjerati baksuz, dok se u nekim krajevima vjeruje da se danas posebno treba čuvati da vas neko ne prevari.
Pravoslavna Nova godina se u novije vrijeme proslavlja kao i Nova godina 31. decembra, ljudi se okupljaju u restoranima i kućama, prejedaju se, napijaju i pucaju, a u ponoć se ljube i žele jedni drugima sreću.
Stari su govorili da bi novo ljeto trebalo dočekati budan, a da neudate djevojke gataju ako žele da znaju da li će se te godine udati i za koga.
Djevojke u Bosni su gatale tako što su se prije svanuća pele na tavan, bacale svoju obuću kroz vrata, pa ako obuća, kad padne, stoji u smjeru suprotnom od kuće – to je znak da će u tom pravcu i otići, odnosno udati se. Na Kosovu se verovalo da djevojka koja ne može da se uda treba na Mali Božić da prenoći u tuđoj kući, pa će odmah biti isprošena.
Mnogi božićni obredi i radnje u Srba su ponavljani ili su imali svoj završni dio o Malom Božiću, od običaja u Vojvodini da se na raskršćima pale vatre, do spaljivanja ostataka badnjaka u Hercegovini.
Na ovaj dan se mijesio i kolač "vasilica", sličan česnici. Kolač se šarao sa tri uvezane trske ili sa tri drenove grančice uvezane crvenim koncem, koje su, po narodnom tumačenju, predstavljale Sveto trojstvo.
U nekim krajevima se vjerovalo da će biti rodna godina ako na ovaj dan padne snijeg ili bude oblačno.
OBREZIVANJE OSMOG DANA - VEZA SA DUHOVNIM SVIJETOM
Obrezivanje je najstariji jevrejski obred. Izvodi se nad muškim djetetom, uvijek osmog dana nakon rođenja. Univerzum (koliko je do sada poznato) ima tri dimenzije - dužinu, širinu i visinu.
Svaka dimenzija ima dva pravca, što znači da u materijalnom svijetu postoji ukupno šest osnovnih pravaca: gore, dolje, lijevo, desno, naprijed i nazad. To je jedan od najvažnijih razloga zašto je svijet stvoren za šest dana - da bi završio trodimenzionalni svijet, Bog je posvetio jedan dan svakom pravcu, navodi se na sajtu Jevrejske opštine Novi Sad.
O ovih šest prvobitnih pravaca možemo da mislimo kao o šest linja koje sve nastaju iz jedne središnje tačke. Ova tačka se može povezati sa Šabatom, sedmim danom.
Broj sedam predstavlja savršenstvo materijalnog sveta. Mirujući sedmog dana, Bog je dovršio i usavršio svoju tvorevinu, vezjući sve zajedno sa središnjim smislom. To je razlog zašto broj sedam ima toliku važnost u Judaizmu.
Međutim, iznad fizičkog svijeta postoji i transcendentni a njemu odgovara broj osam. Dobar primjer za to je Hanuka.
Činjenica da je količina ulja koja je bila dovoljna samo za jednu noć gorjela svih osam noći, bila je čudo koje prevazilazi zakone prirode, odnosno čudo koje nadilazi okvire fizičkog svijeta. Slično je i sa razdvajanjem mora koje se zbilo osmog dana drame Izlaska iz Egipta, što je takođe čudo koje prevazilazi okvire fizičkog svijeta.
Obrezivanje se obavlja osmog dana iz istog razloga. Ono predstavlja Božiji savez sa Avramom i tim činom Bog je postavio temelje postojanja Avrama i njegovih potomaka koji nadilaze okvire fizičkog svijeta. Od tada pa nadalje, Jevrejin će imati vezu sa duhovnim svijetom.
Hebrejski naziv za obred obrezivanja je B'rit mila (berit = savez). Obrezivanje vrši pobožan, za ovaj obred posebno obučen i iskusan muškarac, moel. Danas se obrezivanje uglavnom vrši u bolnicama.
