Kako sada stvari stoje, vanredno stanje u studentskom centru ''Nikola Tesla'' u Banjaluci će potrajati.
Studenti se za sada neće moći vratiti u paviljone (studentske domove) 1 i 2 koji su devastirani i koji bi trebalo da budu rekonstruisani naredne godine.
Neki od od studenata će biti smješteni kod kolega u paviljone 3 i 4, a nekima se smiješi, možda kasarna "Kozara", možda Đački dom, a možda i neko treće rješenje, kaže u razgovoru za Mondo, direktor SC ''Nikola Tesla'', Zoran Babić.
Podsjećamo, današnji Kampus Univerziteta takođe je bio vojna kasarna.
Da li su evakuisani svi studenti iz tri stradala paviljona Studentskog centra ''Nikola Tesla'' u Banjaluci?
Svi studenti su evakuisani. Naši radnici trenutno raščišćavaju sobe i stvaraju uslove za potencijalni dolazak građevinskih ekipa i svih koji bi trebalo da dođi i sprovedu određene procese na tim mjestima.
Evakuacija trećeg paviljona završena je sinoć u kasnim časovima, na njemu je relativno manja šteta i on bi se mogao - da ne budem pretenciozan u procjenama, pa da kažem da možemo za sedam dana da završimo posao - osposobiti do nove godine, a to je kranji rok da paviljon 3 stavimo u funkciju.
Kada bude završen, trebalo da prihvati više studenata.
Student iz prvog i drugog paviljona će se trajno seliti?
Tako je. Jutros smo razgovarali sa kolegama iz kriznog štaba na Univerzitetu. Prema odluci Upravnog odbora, procjena je da se u paviljonima 3 i 4, dvokrevetne i trokrevetne sobe pretvore u četvorokrevetne pa ćemo na taj način, okvirno, oko hiljadu studenata moći da smjestimo, ako ne i više.
Šta će biti sa ostalima?
Za razliku će se morati pronaći određeni alternativni smještaj. Jutros smo dobili podatke da je kasarna "Kozara" na raspologanju sa dijelom svojih kapaciteta. Kako sam dobio informaciju to su prostorije koje vojna lica koriste za određenu edukaciju i slično. To su grube procjene. Imamo jednu ponudu Đačkog doma. I oni imaju jedan dio kapaciteta koji bi mogao privremeno, ili možda trajno, da se stavi na raspolaganje. To su stvari koje će se rješavati na nivou kriznog štaba, naravno uz konsultacije sa ministarstvom.
Pričalo se i o tome da se pokuša naći neko rješenje sa Hotelom "Krajina", ali i tu treba uraditi procjene da li su te prostorije uslovne i da li se mogu osposobiti. Nekoliko varijanti je sada u opciji.
Dakle, nema povratka u prvi i drugi paviljon?
Iskren da budem, smatram da je to nerealno. Prvi i drugi paviljon su uništeni i devasatirani. Sanitarni inspektori treba da da izađu na lice mjesta i utvrde činjenično stanje jer moramo dobiti povrdu da li su sobe upotrebljive ili nisu. Mi mislimo da nisu, ali moramo imati zvanične potvrde.
Nerealno je da vratimo i jednog jedinog studenta u prvi i drugi paviljon. Jedino što ćemo uraditi - zaštitićemo objekte od daljeg propadanja. Krpljenje i ad hoc rješenja tamo više nemaju smisla. Treći je pretrpio oštećenja krova i slično, ali već danas smo završili jednu fazu radova koja će spriječiti prokišnjavanje ako kiša počne večeras - paviljon 3 je bezbjedan.
Bio sam sa rukovodstvom "Dunav osiguranja" kod kojeg su osigurane zgrade i oni su saglasni da u skladu sa polisama, procjenama i ostalo, nadoknade štetu. Mi smo angažovali kolege sa AGF kao vještake.
Paviljoni 1 i 2 su u lošem stanju godinama. Da li postoji plan kako rekonstruisati ove objekte? Zašto do sada to nije urađeno?
Kada sam došao na ovu poziciju 2013. ja sam u skladu sa zakonom morao da obavijestim Direkciju za izgradnju i obnovu koja je izašla na teren i izvršila procjene u kakvom stanju se nalaze domovi.
Sačinjen je elaborat za prvi, drugi i treći paviljon i mi smo odmah na osnovu toga krenuli u prikupljanje projektne dokumentacije. Zagrade su iz 1969. godine i nije postojala projektna dokumentacija za projekte iz tog vremena. U tim objektima je, čuo sam to od drugih kolega, dolazilo i do plavljenja arhiva, itd.
Mi pripremamo stvari za rekostrukciju i sanaciju. Tek 2016. godine u martu smo dobili protivpožarnu saglasnost od strane MUP da se na toj lokaciji mogu izvoditi radovi, a za to su morali biti ispunjeni neki uslovi.
Kad bi mogla da krene gradnja?
Odluka je donesena da u buždetu RS za 2018. godinu budu sredstva za rekonstrukciju paviljona.
Izvještaje sam poslao ministarstvu, premijerki, predsjedniku Srpske. Sljedeća godina je fiksirana kao godina u kojoj će se rekonstruisati stari paviljoni, a ova vanredna situacija će ubrzati proces.
Da li je ovo prva ovakva evakuacija i vanredno stanje na Univerzitetu u Banjaluci?
Ja ne znam da se i u regioni nešto slično dešavalo kao ovo kod nas. Vjetrovi su bili nepredviđeni i situacija je kao i tokom poplava bila specifična i zatekla je ljude.
Pojavili se i veliko nezadovoljstvo u upiranje prsta u ''krivce''. Da li ste pravovremeno reagovali?
Mi smo odmah u jutarnjim časovima ovde imali sastanak. U tim situacijama sve stvari moraju da se poslože. Prije svega mora se voditi računa o pravnom okviru: pod kojim uslovima djelujemo, ko je za šta odgovoran, kako će se formirati krizni štab, komisija, ko će gdje biti raspoređen. Odmah u jutarnjim časovima Upravni odbor je donio odluku o vanrednom stanju i formiranju komisije. Mene su odmah ovlastili kako i na koji načim da djelujemo i tada smo reagovali. Dobili smo informaciju da grad održava krizni sastanak na nivou grada, kontaktirali smo Upravu Civilne zaštite po pitanju određenih smjernica i sl.
Pazite, karikiram: npr. u Banjaluci ima stotinu građevinskih i drugih firmi, a hiljadu problema u startu i odmah. Pogotovo specifičnih problema u našoj ustanovi.
Mi nismo smjeli da stvaramo paniku. Materijalna šteta je realno nadoknadiva. Kako narod kaže ''sve što novac može kupiti je jeftino''. U pitanju su bili ljudski životi. U tim situacijama, ne smije se djelovati ishitreno i u panici i moraju se vršiti procjene. Ja sam taj dan do četiri ujutru bio sa studentima u paviljonima. Vršili smo procjene i postepeno povlačili studente sa viših spratova na niže. Prva procjena je bila da je oštećene oko 20 odsto, do jedan čas ujutru to je naraslo na 50 odsto štete, a ujutru smo već imali stopostotnu štetu i tada je donesena odoluka od strane UO da se postepeno organizuje evakucija.
Postoji nezadovoljstvo, ali ako je 100 ljudi nezadovoljno, a evakuisali smo više hiljadu onda to nije opšte nezadovoljstvo.
