O problemima pasa lutalica i napuštenih životinja u BiH, a posebno u Banjaluci pisali smo u nekoliko navrata.
Poruka koja je juče stigla u našu redakciju od naše sugrađanke Sandre Stanić navela nas je da još jednom postavimo pitanja nadležnim – čija odgovornost su životinje bez vlasnika, kome da se obratimo u slučaju da postoji neki problem, i ko je kriv za pojavu napuštenih životinja.
Sandra ima malog psa, džeka rasela od jedva pet kilograma, koji ne napušta dom bez povoca. Tokom jedne od šetnji sa Sandrinom sedamdesetogodišnjom majkom, napao ih je pas sa ulice. Sam napad, iako neprijatan, mogao je da se desi bilo kome, ali činjenica da niko ne može ili ne umije da pomogne u ovakvoj situaciji je – poražavajuća.
„Banjaluka je grad koji zatvara utočište za pse. Dobro. Banjaluka je grad u kojem žive psi lutalice, isti oni koje je neko od nas izbacio na ulicu jer ga je nečije dijete 'izgustiralo'. Dobro. Banjaluka je grad u kojem je juče jedan takav pas izujedao mog psa i napao moju majku. Dobro. Banjaluka je grad koji nema ideju kako da riješi probleme… Dobro. Sve je dobro dok se ne desi da taj isti pas ili neki drugi jednako prepušten ulicama grada ne povrijedi dijete. Možda isto ono koje je izgustiralo nekog takvog psa, a njegovi roditelji ga naprosto pustili na ulicu. Da li će i to onda biti dobro?“, pita se naša sagovornica.
Kao vlasnica psa, svjesna je, kaže, rizika od susreta sa lutalicama svaki put kad izađe u šetnju.
„Svaki put kada ga vodimo u šetnju, svjesni smo rizika susreta sa psima lutalicama. Boriš se kako znaš za to stvorenje koje voliš i koje beskrajno voli tebe, pa je spremno da se bori sa 10 puta težim i većim psom kako on ne bi povrijedio tebe. I taj, mali pas je svojim tijelom zaštitio moju majku. A da ga nije bilo? I da nije sav krvav završio kod veterinara on, nego moja majka, kod doktora sa sličnim povredama od ujeda, šta onda?“, pita naša sugrađanka.
Sandra kaže da je nazvala nadležne službe, ali da nisu mogli da joj pomognu.
„Pozvala sam broj građanske patrole 051/244-593. Ljubazna gospođa mi je objasnila da će me saslušati dok joj govorim o 'mojim problemima', ali nije to tako lako rješivo. Ti psi lutalice. Ona mene razumije. Ali, od toga nema ništa. Dobila sam i neki drugi broj telefona, a na tom broju neki referent koji će me isto tako razumjeti dok govorim i prevrtati očima jer sam još jedna 'histerična danas'. Jer, kako bi rekla gospođa s druge strane žice „problem je što smo mi takvi kakvi smo, znate“. U redu. Mogu da trpim beskrajni saobraćajni užas u ovom gradu. Gradnju na svakom milimetru slobodnog mjesta, nadogradnju, betoniranje zelenih površina, automobile parkirane po trotoarima, rupe po cestama, smeće po ulicama… Ali, ne mogu da trpim strah. Neću da trpim strah“, kaže naša sagovornica i dodaje:
„Da se razumijemo. Ja sam od onih koji voli životinje jednako koliko i ljude. Pas lutalica nije kriv. Kriv je Grad, taman toliko koliko i svi mi koji ćutimo o ovim problemima“.
Na naše ranije upite na ovu temu, iz Gradske uprave smo dobijali uvijek isti odgovor – izgradnja novog azila riješiće problem. Ovaj put pitali smo – do kada treba da čekamo.
„Za novo prihvatilište za napuštene pse u Motikama je izrađen projekat i obezbijeđena lokacija, međutim zbog nedostatka sredstava se nije do sada pristupilo izgradnji u skladu sa projektom. Grad Banjaluka je u decembru 2018. godine dobio donaciju od Vlade RS, kojom je preneseno pravo vlasništva na 20 kontejnera, koji će biti postavljeni na pomenutoj lokaciji kao privremeni objekti za smještaj prihvatilišta, a za šta je potrebno izvršiti pripremne radove za postavljanje, izgradnju ograde oko budućeg prihvatilišta, te dovođenje potrebne infrastrukture. To je planirano u ovoj godini“, kaže za MONDO koordinator za saradnju sa sredstvima informisanja u Gradskoj upravi Milenko Šajić.
Prema njegovim riječima, izgradnjom ovog azila bi se stvorili uslovi za smještaj napuštenih pasa, te obavljanje aktivnosti kojima bi se doprinijelo stavljanju ove populacije pod kontrolu, kao i njihovom smanjenju.
Na pitanje da li postoje neke druge radnje koje mogu da olakšaju situaciju, iz GU ističu saradnju sa organizacijom Dogs Trust.
„Grad je uspostavio saradnju sa organizacijom Dogs Trust, koja se odnosi na aktivnosti vezane za rješavanje problema napuštenih pasa i koje je Dogs Trust podržao kadrovski i finansijski. U 2018. godini je Dogs Trust organizovao i finansirao sterilizaciju 814 uličnih i 138 vlasničkih pasa. Saradnja sa Dogs Trust-om se nastavlja i u 2019. godini. Osim toga, već četvrtu školsku godinu se edukuju đaci u osnovnim školama o dobrobiti pasa i odgovornom vlasništvu. U školskoj 2017/18 godini, 8.400 učenika je učestvovalo u edukaciji“, kaže Šajinović.
Prema njegovim riječima, glavni uzrok pojave napuštenih pasa u Banjaluci, (a i u drugim gradovima, državama i kontinentima) je neodgovorno vlasništvo.
„Čest je slučaj da napadi pasa na druge pse ili osobe budu učinjeni od vlasničkih pasa, koje neodgovorni vlasnici puštaju da se kreću bez njihovog prisustva, bez povoca i zaštitne korpe, a što je propisano Odlukom o komunalnom redu. Odjeljenje za komunalne poslove je u novembru prošle godine organizovalo okrugli sto na temu Odgovorno vlasništvo i zbrinjavanje napuštenih pasa, sa ciljem razmjene mišljenja i iskustava organizacija i pojedinaca koji se bave zaštitom napuštenih životinja, boljim položajem i odnosom prema životinjama, odnosno kućnim ljubimcima“, dodaje Šajinović.
Na okruglom stolu učestvovali su Kinološki savez RS, Veterinarska komora RS, veterinarske ambulante, društva za zaštitu životinja, Udruženje veterinara BiH, građani – volonteri.
„I na ovom skupu je posebno naglašen značaj odgovornosti vlasnika kao alfa i omega uspješnog rješavanja pitanja napuštenih pasa“, naglasio je Šajinović.
Neodgovorno vlasništvo jeste najveći problem lutalica, ali obavezno čipovanje pasa i jedinstveni registar vlasnika uveliko bi doprinijeli da se ovome stane na put, kao i da se kazne odgovorni za napuštanje životinja. Dok se azil ne izgradi i zakoni ne počnu dosljedno provoditi, čuvajte svoje ljubimce, sprijateljite se sa lokalnim lutalicama i zapamtite – životinja nije igračka. Bolje je ne imati životinju, nego je tretirati kao igračku koju odbacite kada vam dosadi.