Rafting instruktor na Tari, Mirko Davidović, upozorava da je rafting ekstreman sport, da nosi velike rizike ako se radi pogrešno. Skreće pažnju i na pogrešan pravac u kojem se razvija ovaj avanturistički sport.
Beograđanka J.V. (37) u četvrtak je teško povrijeđena na Tari nakon što se prevrnuo čamac tokom rafting spusta. Ona je u stabilnom stanju, ali je i dalje priključena na aparat za disanje, saopšteno je juče iz Univerzitetske bolnice Foča. Kako je kasnije objavljeno, plutala je rijekom kilometar i po sve dok je nisu izvukli iz vode na lokaciji Manita vrela.
Prevrtanja čamaca su sastavni dio raftinga, ekstremnog sporta na divljim rijekama, ali s obzirom da će sezona spuštanja niz rijeke tek da doživi vrhunac, ovo je pravi trenutak da upozorimo sve avanturiste na opasnosti koje ih vrebaju i koje mogu biti umanjene ako se raftingu pristupi ozbiljno.
Mirko Davidović, prvi i trenutno jedini Rafting Instruktor na Tari, sertifikovan od strane Međunarodne Rafting Federacije (IRF), profesionalni spasilac na divljim vodama za Mondo kaže prevrtanje čamca nije ništa novo ali da se postavljaju pitanja obučenosti i bezbjednosti ljudi koji učestvuju u raftingu.
"Volio bih da povrijeđenoj djevojci poželim brz i siguran oporavak, uz želju da od ovog negativnog iskustva ne ponese velike traume i posledice. Vezano za samu nezgodu, veoma je bitno istaći činjenicu da je rafting ekstreman sport i stvari kao što je ispadanje iz čamca ili prevrtanje čamca su potpuno uobičajene. Dakle, ništa neubičajeno se nije desilo, što se na Tari ne dešava gotovo svakodnevno. Bez obzira ne iskustvo vodiča ili posade prevrtanje je sasvim normalna stvar. Posle izvrtanja stvari idu u dva smjera - da li su ljudi koje se nalaze u toj situaciji spremni i obučeni kako da se ponašaju i izvrše samospašavanje i spašavanje ili nisu? Upravo zbog toga tokom IRF obuka svi vodiči prolaze kroz rigorozne vježbe i zahtjevna scenarija kako bi bili spremni da u slučaju nezgode reaguju na pravi način."
Davidović kaže da lično ne poznaje niti vodiča koji je upravljao čamcem niti bilo koga iz grupe koja je bila na rijeci kada se dogodila nezgoda, ali da se na zvaničnom sajtu IRF može provjeriti da li je vodič imao potreban sertifikat.
Iskusni rafter objašnjava da na donjem toku Tare, na dionici od Brštanovice pa nizvodno, ne postoji apsolutno nikakva kontrole saobraćaja na vodi i niko ne vodi računa o tome da li vodiči koji izlaze na rijeku imaju sertifikate, niti neko provjerava da li su čamci koji se koriste ispravni i registrovani, niti da li se koristi odgovarajuća oprema za rafting.
"Od preko 150 čamaca i vodiča koji su svakodnevno aktivni na rijeci, na Tari postoji samo 18 certifikovanih vodiča (od kojih je zaposleno 8 u našem rafting centru) i tek nešto više registrovanih čamaca. To znači da apsolutno svako može da dođe sa bilo kakvim plovilom i zaplovi Tarom, bio on profesionalac ili amater. Upravo zbog toga situacija je veoma alarmantna jer je užasavajuće veliki broj potuno neobučenih, nekompetentnih i nesertifikovanih "vodiča" u čiji rukama su životi turista, a to je pogubno po bezbjednost svih učesnika. Potrebno je povećati broj profesionalno edukovanih kadrova", kaže Davidović.
Ko je imao priliku da se spušta kanjonom Tare i dalje niz Drinu, na najpopularnijem rafting odredištu u regionu, mogao se uvjeriti da osim avanture u netaknutoj prirodi, tokom raftinga ne fali ni drugih "zadovoljstava" kao što je npr. alkohol. Mnogi od plovidbe niz divlje slapove kroz najdublji kanjon na svijetu nakon onog u Koloradu, prave žurku.
Nepoštovanje rijeke i pravila ponašanja na rijeci tokom rafting spusta povećavaju rizik od neželjenih događaja.
"Rafting je ekstreman sport i nosi velike rizike ukoliko se stvari rade na pogrešan način. Bez obzira na to koliko je puta neki učesnik (bio to vodič ili turista) bio na raftingu to ne ide u prilog iskustvu na strani sigurnosti. To vam je kao kada bi vas neko učio da u saobraćaju ne poštujete znakove i prolazite kroz crveno svjetlo na semaforu, i bez obzira koliko godina vi bili vozač, to je i dalje loša navika koja se često završi fatalnim ishodom.," objavšnjava Davidović.
On napominje da naše rijeke nažalost imaju epitet takozvanih "pijanih rijeka" i da je to glavna impresija svakog inostranog turiste kao i profesionalnog raftera koji je ikada posjetio Taru i Drinu.
"Velika većina rafting kompanija dozvoljava konzumiranje alkohola prije i tokom spusta, neke od njih čak i prodaju turistima alkohol tokom raftinga, što je sramotno i zarad sitnog profita ugrožava se bezbjednost svih učesnika. Pojavio sve veći broj divlje izgrađenih objekata u kanjonu Tare gdje se turistima prodaje alkohol i podstiče takav vid "zabave". Rafting spust se pretvorio u vašar i površnu zabavu na rijeci, što je apsolutno degradirajuće. Turistie niko nije ni upozorio na rizike i jednostavno misle da je to potpuno u redu. Kao krivce izdvajam kompanije koje to dozvoljavaju i potenciraju, kao i Udruženje rafting klubova iz Foče koje se apsolutno nikako ne bavi tom problematikom. Rafting bi trebao da bude luksuzna uslužna djelatnost, a dosadašnjim načinom "razvoja" sveden je na vašarski nivo".
