Rodni stereotipi o ulozi žene u društvu, o očekivanim oblicima ponašanja i karakteristikama ličnosti, utiču na tumačenje i primjenu zakona, bez obzira na činjenicu da sudije, tužioci i advokati ističu da su nepristrasni i objektivni, kaže prof. dr Ivanka Marković.
"Uticaj roda, rodnih stereotipa i rodnih predrasuda na nepristrasnost sudija je pitanje kojem na našim područjima još uvijek nije posvećena dovoljna pažnja. Istraživanja koja su sprovedena u zemljama Evropske unije i SAD-a ukazuju da postoji značajan uticaj implicitne pristrasnosti zasnovane na rodnim stereotipima i rodnim predrasudama. To posebno dolazi do izražaja u slučajevima rodno zasnovanog nasilja u kojima se žene najčešće javljaju kao žrtve.
Rodni stereotipi o ulozi žene u društvu, o očekivanim oblicima ponašanja i karakteristikama ličnosti, utiču na tumačenje i primjenu zakona, bez obzira na činjenicu da sudije, tužioci i advokati ističu da su nepristrasni i objektivni. Razlog tome jesu implicitne pristrasnosti koje postoje u svakom od nas i koje su rezultat određenog načina vaspitanja i uticaja društveno kulturnih i moralnih normi društva u kojem je tekao proces socijalizacije ličnosti", kaže profesorka Marković u autorskom tekstu.
Prema njenim riječima, jedno od rijetkih istraživanja o odnosu roda, rodnih stereotipa i rodnih predrasuda i pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini, koje je provedeno tokom 2013. godine putem online upitnika i individualnih intervjua (prikupljena su mišljenja 161 sudije, advokata, tužioca i stručnog saradnika) pokazuje da je 35% ispitanika ocijenilo da je prilikom odmjeravanja kazne za učinioca krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici bitno da li je žrtva (žena) sklona svađi ili „teška osoba“.
"Na osnovu ovoga se može zaključiti da postoji stereotip da je nasilje u porodici ponekada razumljivo, jer žene mogu biti zahtjevne, svadljive ili provokativne. Kada je u pitanju odnos pravosuđa prema krivičnom djelu silovanja, očito je da rodni stereotipi i rodne predrasude imaju veliki značaj prilikom utvrđivanja kredibiliteta žrtve, ukoliko je žrtva mlada žena.
Tako npr. ako žrtva (žena) svjedoči o krivičnom djelu koje se desilo kasno noću, postavlja se pitanje šta je radila tako kasno u kafiću, komentariše se način njenog oblačenja, izazovno ponašanje i slično, što upućuje na zaključak da postoje određene rodne predrasude i rodni stereotipi. Najznačajniji su da promiskuitetna, seksualno provokativna ili zavodljiva žena ne može biti žrtva seksualnog napada. Ako je žena seksualno aktivna ili promiskuitetna smatra se da je 'raspuštena' nemoralna i da stoga ne govori uvijek istinu, što dovodi u pitanje njen kredibilitet kao svjedoka".
Može se, ističe autorka, zaključiti da se prilikom suđenja za krivično djelo silovanja žene – žrtve silovanja procjenjuju na osnovu njihovog izgleda, držanja, načina života, dok optuženi nisu izloženi takvom proučavanju.
Primjera radi, u jednom slučaju sud u obrazloženju svoje odluke da učiniocu krivičnog djela silovanja ublaži kaznu, kao osobito olakšavajuću okolnost navodi činjenicu da je žrtva, tj. silovana žena, „sama doprinijela izvršenju krivičnog djela time što je otišla raditi kod optuženog u kafanu iako je čula da je bio osuđivan za krivično djelo ubistva, da je bila u kafani sa njim do kasno u noć i pored neprimjerenih opaski...“, a zatim sud navodi "...ona je sjela sa njim u vozilo i sa jednim pijanim čovjekom koga su navodno vozili kući, samim tim dovela se u situaciju da je optuženi odveze na napušteno mjesto i da se događaj odigra kako je opisano u dispozitivu optužnice".
